odlično , nije loša prilika za bilo koga sa malo jačim fotoaparatom da nešto smisli
![:45:](http://195.66.163.23/forumi/Smileys/smajlici1/045.gif)
Vjerujem da mnoge zanima sledece,kako to da ako se u Kosmosu brze kreces -sporije staris?
Mediji cesto nedovrse objasnjenje pa narod to bukvalno shvati,zaborave naglasiti u odnosu na nas ili posmatraca.
O cemu se radi?
Da zamislimo da covjek moze da zivi koliko hoce u vakuumu(slobodnom prostoru Kosmosa) i da se krece velikom brzinom,on bi stario sporije,ali sporije u odnosu na nas.
Recimo po rodjenju da ponese sa sobom sat i da zna unaprijed da ce zivjeti 80 godina,njemu ce vrijeme normalno da tece,on bi naravno zivio 80 godina ali nama bi to izgledalo kao da zivi npr. 160 godina,znaci sve ima svoje sopstveno vrijeme samo se razlikuje u odnosu na posmatraca.
vrlo zanimljiva tema, na discovery i nat geo je podosta vole ali je zbunjujuće predstave
Što je jedan bliži
brzini svjetlosti utoliko se
biološki, hemijski, fizički procesi u njemu usporavaju. Astronauti u
međunarodnoj svemirskoj stanici su nakon
6 mjeseci provednih u svemiru, krećući se brzinom od
7.7 km/s oko Zemlje mlađi od Zemljana za
0.007 sekundi. Prosto rečeno samo razmišljanje se takođe usporava tako da osoba koja je pod uticajem dilatacije vremena ne primećuje tj. nema drugačiju percepciju vremena nego kad se nije kretala nekom velikom brzinom koja je upravo izazvala dilataciju. Zbog toga često se sklapaju priče tipa astronauti pošli sa Zemlje 2014, vratili se posle 2 (njihova percepcija usljed usporenja procesa i dilatacije vremena) godine ali nije bila 2016 nego recimo 2035.
Dilatacija vremena je potvrđena eksperimentom sa atomskim satovima, napreciznijim mjerilima vremena. Jedan je ostavljen na zemlju dok je drugi stavljen u avion, vožen je neko vrijeme pri velikoj brzini. Posle nekog vremena ta 2 sata su pokazivala blago različito vrijeme, (nije u pitanju mehanicka greška) i time je potvrđeno da brzina kretanja nekog tijela utiče brzinu drugih procesa toga tijela.
Na astronaute u međunarodnoj svemirskoj stanici osim
brzinske dilatacije vremena takođe djeluje i
gravitaciona dilatacija. Gravitaciona dilatacije ustvari djeluje u
obrnutom smjeru od brzinske i zapravo
ubrzava procese ali s obzirom da je brzinska dilatacija
u ovome slučaju jača od gravitacione, astronauti ipak ne
staraju brže već sporije doduše jedva. Ukoliko bi ste nekako postigli brzinu svjetlosti, vrijeme odnosno svi procesi u toj letjelici bi stali. Na ovome se u suštini zasniva teorija relativiteta, stvari u svemiru drugačije izgledaju posmatraču A od posmatrača B dok kod "standardne fizike" bez obzira da li su posmatrači statični ili ne i bez obzira đe se nalaze u svemiru rezultati mjerenja će biti uvijek isti
![:107:](http://195.66.163.23/forumi/Smileys/smajlici1/107.gif)
Ukoliko biste svu energiju svemira predali elektornu, nenormalno maloj i lakoj čestici (99% težine atoma je u neutronima i protonima) on bi postao toliko težak (ne masivan nego težak) da jednostavno nebiste mogli postići brzinu svjetlosti. Svaka čestica koja ima masu uključujući i elektrone treba primiti određenu količinu energije da bi se ubrzala.
Što ste bliži brzini svjetlosti to je više energije potrebno da nastavite ubrzanje. Jednačina je Q(težina)=m(masi)*g(gravitacionom ubrzanju) jeste u suštini F=mg jer se Q(težina) takođe kao F(sila) izražava u njutnima (N). Maloprije spomenuta konstanta g (gravitaciono ubrzanje) se može zamijeniti sa obični ubrzanje a i tad je F=ma, odnosno težina se povećava ili povećanjem mase tijela ili povećanje ubrzanja. Tako da kako se ubrzanje povećava i brzina bliži brzini svjetlosti tako se i težina poveća sve do trenutka kad je energiaj potrebna za održavanej određene brzine preogromna i gotovo nemoguća.
Čestice nosači sile (force-carrying) kao npr. fotoni nebi trebali da imaju masu. Dok sve ostale čestice koje grade supstanciju, kvarkovi (koji grade protone i neutrone), elektorni.... imaju masu i ne mogu dostići brzinu svjetlosti.
Božija čestica ili Higsonov bozon je čestica koja navodno
gradi polje kome leptoni (to su elektroni, neutrinu čestice) i kvarkovi podliježu i dobijaju masu zbog tog polja, fotoni sa druge strane ne podliježu tom polju i zbog toga nemaju masu.