Sa ovakvim savezom, stručnim štabom i igračima koji nemaju nikakve veze sa Crnom Gorom,moje mišljenje je da svaki bod koji se osvoji predstavlja premiju.Ni u jednom sportu mi nemamo ligu,osim košarke,gdje učestvujemo u ABA ligi,ali ima i reprezentacija za respekt.Nijesam ni znao koliko mladih,talentovanih i,prije svega,momaka koji ostavljaju srce na terenu,mislim na rukometaše, igra po bijelom svijetu sve dok se selektor nije odvažio da počne rad na duže staze i da raskrsti sa nekim nezamjenjivim i nabijeđenim veličanama.Imao je sreću da,uporedo sa oslanjanjem na vlastite snage ostvari i takmičarski rezultat.Svaka čast ljudima iz rukometnog saveza.Nasuprot njima,jedan čovjek je rasturio,po meni,veoma jaku košarkašku reprezentaciju a sve to uz "vječite,dokazane i nezamjenjive"ljude iz Saveza.Po meni,krajnje je vrijeme za provjetravanje u kući fudbala,selektiranje mladih igrača i rad na duže staze jer,ukoliko stalno tražimo rezultat po svaku cijenu,razni Lihtenštajni,Moldavije i da ne nabrajam dalje, biće nam nepremostiva prepreka.Iako sam odužio sa pisanjem,ne mogu a da se ne osvrnem na primitivce na tribinama koji,u dobroj mjeri,utiču na ukupnu atmosferu oko reprezentacije.Nijesam spominjao one koji su uspješni,jer uspjeh govori sam za sebe.
