Sjajno košarkaško veče!!!
Pratim košarku, mogu reći fanatično, već decenijama, velika takmičenja bez izuzetka još od Svjetskog prvenstva u Manili 1978. (to je bilo vrijeme radio prenosa, Jugoslavija je po drugi put bila šampion svijeta, a legendarni Praja Dalipagić najbolji igrač). Koliko je tu bilo radosti, titula i nevjerovatnih igara, legendarnih igrača čijim se potezima i danas divimo - ali ovo veče je ispričalo jednu od najljepših košarkaških priča. Prvo je Srbija podsjetila na staru ex-YU školu košarke (po meni najljepšu na svijetu), a onda su Francuzi pokazali koliko znači timski duh i fanatična borba za svaku loptu i svaki skok. Ne znam u kojoj utakmici sam više uživao, ali srce mi je puno. Takođe bih dodao, iako nije lijepo radovati se tuđem neuspjehu, da mi je veoma drago da su prepotentni Španci ispali - i zbog sramnog žreba dirigovanog od strane FIBE, i zbog nevjerovatnog sudijskog kriterijuma koji su imali, a na prvom mjestu zbog antisportskog ponašanja koje su tako često demonstrirali na terenu. Ekipa koja ne poznaje fer-plej, bez obzira na sportski kvalitet, ne zaslužuje da bude šampion.