Spremila sam ručak, Nikšićki, pa sad mogu i o sportu.
![:110:](http://195.66.163.23/forumi/Smileys/smajlici1/110.gif)
A boli malčice kad se u ženskom sportu ostvare bolji rezultati nego u muškom, jelda? Šta'š, za sve nas je Bog stvorio
![:11:](http://195.66.163.23/forumi/Smileys/smajlici1/011.gif)
Mađo, kuhinja i mijenjanje pelena nisu "ženski" poslovi, no muškarci imaju previše osjetljive receptore čula mirisa, pa je muka ako ruke zasmrde na luk ili kad se skine ona pelena
![kako da ne! :120:](http://195.66.163.23/forumi/Smileys/smajlici1/120.gif)
Nego da se vratimo na temu. Često se čuje priča roditelja da djecu upisuju u škole sporta "da ih maknu sa ulice", što u neku ruku jeste pohvalno, ali džaba je sve ako u kući ne postoji škola "čvrste ruke", bilo da je to muška ili ženska. Ako roditelj kaže da djetetu "ne može ništa", ne može ni da očekuje da će vaspitač, trener ili nastavnik prvenstveno da koriguje ponašanje, a onda napravi od njega moralnog i odgovornog čovjeka, pa ni vrhunskog sportistu ako za to ima talenat. Donekle i može, ali se takav režim mora nastaviti u kući ako hoće da se dođe do nekih konkretnih rezultata. Opet, ima ih sijaset koji su mogli da ostvare nešto u sportu, ali nisu zbog nedostatka motivacije i podrške, a sa druge strane ima i onih preambicioznih roditelja (da se ne lažemo - tu prednjače očevi) koji pritiskaju dijete da postane nešto za šta realno nema predispozicije. To je što se roditeljske uloge tiče, mada ima tu još štošta da se doda kad je o sportskoj edukaciji riječ.
Sport u kojem mogu da kažem da imamo neku perspektivu je košarka jer ima dosta djece koja imaju "žicu" za to i sa njima se radi, tako da će biti nešto od njih. Bar da u nečemu budemo dobri ako nam se ovi ostali sportovi raspadaju
![:107:](http://195.66.163.23/forumi/Smileys/smajlici1/107.gif)