Ne pratim previše dešavanja u crnogorskom fudbalu, liše reprezentacije, da bih se usudio da donosim presudu vezanu za rad čelnih ljudi naše fudbalske organizacije. No, ne mislim da uspjeh ili neuspjeh u nekom kvalifikacionom ciklusu ključno determiniše kvalitet rada Saveza.
Mene daleko više raduje što se naši fudbaleri, u principu, sa radošću odazivaju na poziv selektora, što na utakmicama ne primjećujem bezvoljnost, nezainteresovanost... a to što je protivnik neki put bolji je sastavni dio sporta.
Stičem utisak, iz sporadičnih razgovora sa sportskim novinarima, da nam je prvenstvo regularno, odnosno da nema nekih velikih pritužbi na suđenje, favorizovanje nekih timova, očitih namještaljki...
Ne znam koliko se radi na infrastrukturi i obezbjeđivanju uslova kako za fudbalere i službena lica, tako i za gledaoce.
Ne znam da li i koliko Savez u finasijskom smislu pomaže klubove ili makar rad sa mlađim kategorijama.
Ne znam da li Savez ima komunikaciju i neku vrstu saradnje sa osnovnim školama u Crnoj Gori i aktivnosti koje bi promovisale i ohrabrivala djecu da treniraju ili makar prate fubal i dešavanja u nacionalnim takmičenjim u svim uzrastima.
---
Naša baza je iznimno mala, a očekivanja iznimno velika. Nije to baš lako uskladiti.
