Promače mi vaša priča o sportu nekad i sportu sad.Veliki sam ljubitelj svih sportova i svjedok mnogih događaja koji su obilježili jedan period.Pošto sam studirao u Beogradu i bio apsolvent 7 godina morao sam neđe da potrošim višak vremena.Pored kafana,bioskopa i pozorišta za svo vrijeme,nijesam propustio nijednu košarkašku utakmicu u hali sportova na N.Beogradu(svake subote dupli program) a kao navijač Partizana, svake druge neđelje vodio sam najboljeg druga(zvezdaša) da vidi kako se igra fudbal.On je mene vodio na sve utakmice C.Zvezde da ja vidim kako se igra fudbal.Na moju žalost,tada je Zvezda harala i ja nijesam imao prilike da se radujem.Kad se pojavila ona sjajna Hajdukova generacija ja sam plaćao ulaznice kad je Hajduk gostovao Zvezdi i redovno joj uzimao mjeru.Bilo je tada svega.Nije bilo godine da se u Beogradu nije održavalo neko evropsko ili svjetsko prvjenstvo.Sve sam ispratio.I finale Kupa šampiona,kad je Ajaks pobijedio Juventusa,i Kup nacija(sada prvjenstvo Evrope) u fudbalu.Nikad neću zaboraviti 1.poluvrijeme protiv SR Njemačke.Mislim da ih niko nikad nije nadigrao kao mi tada ali je bilo samo 2:0,a na stadionu,u pauzi,atmosfera kao da Njemci vode.Konačan rezultat je poznat.Mogao bih ja ovako danima,jer sjećanja samo naviru,ali bi to bila prazna priča jednog matorca.I samo još nešto.Mislim da je Vanja naveo Manceovu generaciju kao najbolju ikad u istoriji Partizana.Za mene je najbolja ona koja je igrala finale Kupa šampiona 1966.god.Do finala su izbacili Nant,Spartu(prvak tada aktuelnog svjetskog vicešampiona)Verder i Mančester Junajted (prvaci finalista svjetskog prvjenstva U londonu u ljeto 1966.god.)No ukusi su ukusi.Zaboravih koncerte Rej Čarlsa,Dip Parpla i domačih rok i pop grupa.Svakome se čini da je vrijeme u kojem je bio mlad bilo najljepše,ali ja mislim da se ono,čiji sam ja svjedok bio,više neće vraćati.Debelo odoh u off,ali sam imao potrebu da ovo saopštim.