Da malo osvježimo temu.
Prije dva dana (18.09.2011) uz ideju i realizaciju našeg forumaša Neđa
, naravno pravog snjegoljupca, jedna super ekipa se uputila u pohod ka krovu Dinarida. Maja Jezerce sa svojih 2694m je kulminacija Dinarida ne samo po visini, već i po surovoj ljepoti, kao i po onom što mi snjegoljupci obožavamo – po snijegu.
Tražio sam po nekim visokim dinarskim planinama snijeg u posljednjih tridesetak dana – ali uzalud (Durmitor je naravno pozitivni izuzetak). Najgora moguća kombinacija – očajna zima sa vrlo malo snijega, pa još očajnije ljeto sa visokim temperaturama i katastrofalnom sušom učinili su svoje. Tek, neki veliki i stalni dinarski snježanici su ovog ljeta ''kapitulirali''. Otuda se kod mene pojavio strah – da li čak i u Prokletijama još uvijek ima ''živih'' snježanika? Ipak je druga polovina septembra, period kada je i inače stanje snježanika najgore, pogotovo što je prethodilo izuzetno vruće i sušno vrijeme. Srećom, strah je bio neosnovan. Evo male priče o ovom pohodu. Ne zamjerite ako bude više slika...
Posljedice izuzetno sušne godine, gdje su nestale rijeke i potoci?
Fantastična Dolina jezera (Buni i jezerces) je postala Dolina presušenih jezera:
Najveće od svih Liqeni e Madhe je potpuno presahlo:
U solidnom stanju je tek jedno od šest jezera, ono najistočnije – voda je bila bistra i čista, prepuna tritona:
Prvi snježanik se pojavio već na nekih 2000m. Prešli smo ga u zoru, na površini je bio vrlo klizavi ledeni sloj – dokaz da pri tlu čak i u ovakvim uslovima temperatura pada do nule. Naime, u povratku popodne na površini ovog snježanika su tekli brojni paralelni potočići, otapanje je bilo groznih razmjera:
Naglo otapanje stvara ledničke ''pukotine''
:
Inače, čitav prostor od Doline jezera do podnožja Maja Jezerce je jedan veliki lednički valov sa više prečaga, koje svjedoče o postepenom povlačenju nekada moćnog lednika. Iznad viših prečaga i stanje snježanika je naravno bolje, ulazi se u čarobni kameno-ledeni svijet:
Ovi viši snježanici nisu imali ledenu skramu na površini, tako da nisu bili previše klizavi. Takođe se činilo kako nemaju razumijevanja za vrelo septembarsko sunce, ni pri popodnevnom povratku na površini nije bilo nikakvih vidljivih znakova topljenja. Jedino što je donekle kvarilo utisak je njihova prljava površina:
Dno ledničkog valova je strašna kamenita pustoš, prepuna ogromnih stijena, izbrazdana dubokim pukotinama punim snijega, savršen primjer ledničko-kraške erozije:
Još nekoliko fotki usputnih snježanika:
Najveći snježanik se nalazi pod vertikalom glavnog vrha. Ima sve odlike malog lednika, zagrađen je morenom, ispod ima mnogo mutoniranih stijena, dimenzije mu nisu zanemarljive:
Uz samu vertikalu je debeo 5-10m, imao sam ideju da uđem u prostor između stijene i lednika, ali veliki nagib i zaleđenost su taj poduhvat učinili previše rizičnim. Nekoliko fotki iz blizine:
Ovdje je debljina možda i preko 10m
:
Pogled odozgo:
Snježanika ima i na susjednom Maja Rogamitu (2482m):
a pogotovo na još jednom prokletijskom divu Pop Lukinom vrhu (2569m):
Dosta snježanika ima i na vrhu Maja Gryke i Hapeta (2625m), ali loša vidljivost je slike učinila neupotrebljivim. Trebalo bi reći da je ovakvo stanje zbog objektivnih okolnosti lošije nego prethodnih sezona. Zbog toga se ne mogu oteti utisku da je uz ovakav položaj, morfologiju i klimu ovih planina dovoljno globalno zahlađenje od par stepeni da bi krenulo formiranje većih ledenih masa. Možda zato nije isključeno da ćemo biti živi svjedoci jednog takvog procesa...
Ovaj dio Prokletija je stvarno fantastičan planinski svijet nevjerovatne arhitekture, pa evo još nekoliko čisto planinskih pejzaža:
Slika ekipe zaslužne za ovaj izvještaj. Na vrhu je temperatura bila oko 14⁰C u hladu, što je za datum i visinu skoro nevjerovatno. Plus nije bilo vjetra, pa je na suncu bilo sasvim prijatno u kratkim rukavima:
Šta reći za kraj o Prokletijama a da već nije rečeno. Da su prokleto očaravajuće – jesu, da prokleto dobro čuvaju snijeg – čuvaju, , a čini se i da bace prokletstvo na svakog ko ih posjeti da im se vraća opet. Pa da, sad mi je sasvim jasno da ne mogu drugačije ni da se zovu do -
PROKLETIJE.
