Author Topic: Planinarenje (Read 207441 times)

ehtelion · « **Reply #525 on:** November 20, 2011, 19:50:34 »

nije ovo nista specijalno:)

Madjo · « **Reply #526 on:** December 05, 2011, 08:41:22 »

Pitá bi momke sa foruma, planinare. Nekoliko pitanja imam; to jest okačiću neke slike a vas molim da mi pomognete.
Da ve ne prozivam prepoznaćete se.

Prije nekoliko dana, tačnije 28.novembra,sam sa Bukovice uz pomoć moćnog Fudžijevog zuma i Božjeg blagoslova uspio slikat planine u daljinu

ali nijesam siguran koje su to.
Na poneke je bilo i snijega,što znači da su te poprilično iznad 2000 m.

Pa da počnem.
1.)Čini mi se da je ova prva slika jedan od vrhova Prokletija....a mogu bit i Komovi,neznam. Otprilike od Skadarskog jezera (od istoka) ovo dođe prva baš visoka planina gledano iz mog ugla.

2.)Dalje,prema zapadu,ili prosto rečeno ulijevo,koja ovo može bit planina ili masiv ?

3.)4.)Treća i četvrta fotka, još ulijevo od prethodno slikane, pod solidnim snijegom. Koja je ovo boga mu?? Da nije Maganik... Prostrana je...velika površina pod snijegom...dati nije Sinjajevina....a more bit

5.)Sledeća fotka, skroz lijevo od prethodnih, śeverno od moje pozicije, vidi se nekoliko vrhova pod snijegom kako štrče iza neke manje planine.Pojma nemam koja je.

Možda vrhovi oko Krnova...ili ne...možda Durmitorski vrhovi...

Poslije sam krenuo put Boke i sa vidikovca sa 25-te krivine slikavá a na svu sreću znavá sam što slikavam(ili mi se tako čini)

pa evo vrhovi Orjena.
6.)Ovo bi trebalo da je najveći vrh Zubački Kabá...a može bit i Subra...al ne vjerujem.

7.)Vrg koji je odma pored ovog je najvjerovatnije Vučji Zub...približno visok ká Kabá...a i ne mora bit to on.

E ovo je 100% Reovačka Greda.

A ovo bi trebalo da je Lovćen...ae ...kako sam bistar.

ehtelion · « **Reply #527 on:** December 05, 2011, 10:18:25 »

i ja mislim da su ovo prokletije, ovaj cetvrtasti vrh u sredini se tako lijepo vidi kad se ide iz niksica put podgorice. i bas je karakteristican. ono za durmitor, rekao bih da je prutas. Mada mi sve ovo izgleda kao da vidim prvi put:) Jednom sam gledao sa Bukovice i tad mi orjentacija nije bila problem jer ufatim orjentir za planinu koju znam pa onda znam koja je do nje i tako dalje.

niksicki · « **Reply #528 on:** December 05, 2011, 11:52:39 »

Na 3 i 4 slici prva planina koja nailazi je Vojnik,a iza nje Sinjajevina ili Durmitor.Za petu sam 100% siguran da je Durmitor.A sto znam ja,nista ne znam...
E da Djoma,Krnovo je istocno od Vojnika

SnowHunter · « **Reply #529 on:** December 05, 2011, 13:16:51 »

Strašne fotke, Mađo - jbt vidio si cijeli svijet!

Planine su iz svakog ugla posebna priča, pa ih često nije lako prepoznati čak i kada si bio na njima. Prvo je vjerovatno neđe u Prokletijama, drugo nemam pojma. :19:
Planina pod tri i četiri liči na Durmitor. Ovo pod snijegom je greben Šljemena (2455m), šiljak koji se na četvrtoj vidi lijevo bi trebalo da je Bobotov kuk. E sad, peta ako je još lijevo nije isključeno da se vidi Bioč (2397m). Za Orjen si u pravu. Nevjerovatno je kakva je viđelica bila!

Cirius · « **Reply #530 on:** December 05, 2011, 14:42:14 »

Prva su sigurno Prokletije, jer se ovaj njihov zapadni masiv odlično vidi iz Podgorice, sa vrhovima preko 2500 mnv

Drži snijeg do početka ljeta i izgleda nestvarno kad se gleda iz Kazana, đe uveliko prelazi 30'C. Doduše, Prokletije su oštrih strana i izložene jugu i jugozapadu, pa nemaju toliko velike površine pod snijegom kao npr Sinjajevina, ali su im sami vrhovi bijeli veći dio godine

Na ovoj drugoj bi mogli biti Prekornica i Maganik, sa Liscem po sredini, ali to bi značilo da si preskočio Kuče u ovoj 'panorami s desna na lijevo', a oni bi ti sigurno skrenuli pažnju ...

ehtelion · « **Reply #531 on:** December 05, 2011, 16:08:37 »

nikako prekornica (nju znam sa svake strane). Maganik nije ovako ravan pa mislim da bi to mogao biti pocetak Morackih planina.

Madjo · « **Reply #532 on:** January 15, 2012, 10:45:10 »

Quote

memorijalni pohod "Safet Mavrić-Ćako"
Oko 80 planinara iz Crne Gore i regiona osvojilo vrh Hajle

Dubina snijega u propadanju je bila više od jednog metra, a ukupno vrijeme uspona je trajalo šest do vrha

Ovogodišnji 15. memorijalni pohod "Safet Mavrić-Ćako" kao jedan od najvećih i najbrojnijih skupova u zimskom periodu okupio je oko 150 učenika od kojih je 80 osvojilo vrh Hajle.

Organizator pohoda je bila Turistička organizacija Rožaje pod pokroviteljstvom opštine Rožaje.

Učesnici su pored domaćina bili iz Dubrovnika, Beograda, Sarajeva, Splita, Podgorice, Pljevalja, Tivta, Berana, Kotora, Nikšića, Novog Pazara, Kragujevca, Prištine, Peći, konzuli Slovačke i Češke i mnogi drugi.

Dubina snijega u propadanju je bila više od jednog metra, a ukupno vrijeme uspona je trajalo šest sati do vrha.

Na Fejsbuk stranici opštine Rožaje se navodi da subili veoma teški uslovi za uspon, temperatura pod udarima vjetra iznosila je -15.

XV pohod je otvorio predsjednik opštine Rožaje, Nusret Kalač.

Vijesti Online

Madjo · « **Reply #533 on:** January 15, 2012, 17:27:01 »

Lovćen ovih dana stoji dosta skromno sa snijegom, makar ova sjeverna i sjeverozapadna strana.Nijesam gledao ali je moguće da južne i jugoistočne strane imaju više snijega, da je śeverac vjetar prebačio snijeg iza.

ehtelion · « **Reply #534 on:** January 16, 2012, 17:08:05 »

sto mislis, jel ostalo sto leda od starog snijega? Bilo bi prelijepo penjati ga tako....

Sto se pohoda na Hajlu tice, svaka im cast na tome. Nadam se da ce vremenom taj kraj stvarno procvjetati od turizma, inace je stanje tuzno. Dosta veliki broj ljudi iz Rozaja i okoline koji ucestvuuju na ovom pohodu uglavnom ne planinari i nema opremu pa je zato mozda veliki broj ljudi koji nisu popeli vrh.

Madjo · « **Reply #535 on:** January 16, 2012, 23:57:52 »

Evo još jedan tekst u današnjem izdanju Vijesti o pohodu na Hajli koji možete pročitati OĐE.

goga · « **Reply #536 on:** January 20, 2012, 03:29:31 »

Ima jedna predivna reportaža na cm-u vrijedi je pogledati pa ako nekog zanima
http://www.crometeo.net/phpbb/viewtopic.php?f=8&t=7644

Madjo · « **Reply #537 on:** January 22, 2012, 08:42:56 »

Quote

Danilovgradski planinari: Nije važno samo osvojiti vrh, treba ići u planine

Danilovgrad, po rezultatima koje postižu njegovi planinari, postaje planinarski centar Crne Gore

Danilovgradski planinari i alpinisti razasuti u nekoliko crnogorskih planinarskih klubova hodaju svijetom gore-dolje srijećući se često "licem u lice" sa surovim planinskim stijenama ili zaleđenim grebenima.

Osvajajući sve crnogorske planine, planine zemalja iz okruženja, ali i penjući se na najviše tačke na drugim kontinentima, ovi hrabri ljudi napravili su bezbroj koraka.

Jedan od njih, Milan Radović, u svojoj knjizi "Nebeske note" zapisao je da je strast kojom se ljudi uspinju na planinske vrhove takva da gotovo nema racionalno objašnjenje, i da svaki penjač ima svoje razloge zbog kojih odlazi u planine. Sa tom strašću njih desetak "iznijelo" je ime Danilovgrada na nekoliko svjetskih vrhova.

Kako su se i zašto uputili u planine ne objašnjavaju jer kao što je zapisala Rebeka Solnit "pitanja kako i zašto se čovjek odluči da se zaputi nekuda prosto bodu oči u planinarenju, gdje dobijaju specifičnu težinu".

Predstavljaju svoj grad

Milan Radović i Tanja Pavličić, najuspješniji danilovgradski planinari, članovi su PK Visokogorci iz Podgorice.

"Tanja i ja smo godinama, kao članovi 'Komova', planinarili skupa. Godine 2009. organizovali smo klub Visokogoraca kako bismo mogli lakše organizovati ekspedicije na visoke planine svijeta. Ona je jedna od najuspješnijih crnogorskih planinarki. Od visokih vrhova popela se na Elbrus, Akonkagvu, Damavand, Ararat, Kilimandžaro. Ja sam se pored Elbrusa i Akonkagve popeo na Mon Blan 4810, ali i vrh preko 8 hiljada, Manaslu", priča Milan.

Njih dvoje uvijek se, mada im je klub u Podgorici, predstavljaju po gradu iz kog dolaze, a sa Bojanom Đokićem iz PSK Prekornice dobitnici su povelje grada za podvig 2009. godine. To ih je obradovalo jer smatraju da rezultati koje su postigli nisu značajni samo za planinarenje i Danilovgrad već za državu Crnu Goru i crnogorski sport.. Bez obzira na klupsku pripadnost, planinari iz Danilovgrada sarađuju, druže se, idu često skupa u planine

Bez obzira na klupsku pripadnost, planinari iz Danilovgrada sarađuju, druže se, idu često skupa u planine. Organizovali su zajedničku ekspediciju na Alpe. Milan, kao stariji i iskusniji kolega primijetio je da je Prekornica jedan od najaktivnijih klubova u Crnoj Gori.

Nije važno samo osvojiti...

"Nije važno samo otići i osvojiti neki svjetski vrh, treba ići u naše planine, biti aktivan u svim sferama planinarstva, organizovati ture. Oni su svakog vikenda aktivni. Impresivan je i način na koji su uredili planinarski dom na Studenom. Praktično svojim entuzijazmom, svojim radom, bez pomoći društvene zajednice", kaže Milan.

Danilovgrad, po rezultatima koje postižu njegovi planinari, postaje planinarski centar Crne Gore, a broj mladih ljudi koji kreću stazama starijih kolega obećava da će u narednom periodu rezultati biti još bolji.

"Ako zanemarimo sjedište klubova i sagledamo pojedinačno ljude koji su postigli rezultate, a koji su sa teritorije Danilovgrada, može se reći da poslije nikšićkog Javorka ovaj grad bilježi najbolje rezultate u Crnoj Gori. Naravno, svi mi gledamo na Javorak i na Nikšić kao na centar koji ima tradiciju i koji je i u velikoj Jugoslaviji bio za respekt i svi smo mi na neki način učili od njih, ali ipak mi je drago da se ta priča sada proširila na Danilovgrad i na cijelu Crnu Goru. Već ima dosta uspješnih planinara i uspješnih klubova u drugim gradovima", kazao je Milan.

Aktivni i na polju speleologije i orijentacije

Članovi PSK Prekornica Neno Kalezić, Bojan Đokić i Zoran Radulović trojka su koja je vratila slavu društvu osnovanom davne 1979. godine. U starom klubu takođe se isticala „trojka“ - Đurović Dimitrije Dimo, Miro Sekulić i Petar Kalezić. Oni su do 1985. osvojili Triglav, Grosglokner i Mon Blan. Đurović je na listi osvojenih vrhova dodao Pamir, Ararat, Johanisberg, a 1996. godine bio je učesnik ekspedicije Mont Everest.

U drugoj polovini 90-ih klub je zbog tadašnje situacije u državi zamro, a mladi entuzijasti oživjeli su ga 2008. godine. Naredne godine Bojan Đokić osvojio je Ararat, a 2010. godine na Grosglokneru, Gran Paradisu i Mon Blanu bili su Đokić, Nebojša Kalezić, Zoran Radulović, Marko Popović i Ivan Vukadinović.

Đokić, Kalezić i Radulović 2011. godine u planinarske knjižice dopisali su i Damavand.

Članovi Prekornice kojih ima oko 40 pored odlazaka u visoke planine aktivni su i na polju speleologije i orijentacije. U posliednjih nekoliko mjeseci istražuju speleo objekte na teritoriji Danilovgrada.

Član PSK Javorak iz Nikšića i PK Danilovgrad iz Danilovgrada Jelena Jovanović nakon što je "ispitala" domaće planinarske staze uputila se ka daljim i višim planinama. Planina bogova u Grčkoj, ljetnji i zimski uspon na krov Balkana - planinu Rilu ali i krov Afrike, Kilimandžaro sa njegovih 5895 metara nadmorske visine upisani su u njenu planinarsku biografiju koju pored pečata sa planina krase i medalje sa takmičenja u orijentaciji. Članovi Prekornice kojih ima oko 40 pored odlazaka u visoke planine aktivni su i na polju speleologije i orijentacije

Planinarenje, kazali su nam danilovgradski zaljubljenici u planine, odudara od drugih sportova jer se u ovom sportu čovjek ne takmiči sa drugim čovjekom, niti sa planinom. Planinar se takmiči sa samim sobom i svojim limitima, a to je i karakteristika planinarstva i planinara. Nema zavisti, nema ljubomore na bilo čiji rezultat. Naprotiv, svima je drago kad neko postigne značajan rezultat i bezbjedno se spusti u ravnicu da sa kolegama podijeli doživljaj.

Uskoro kreću na Kavkaz

Danilovgradski planinari bilježe svoje uspjehe i doživljaje, ali i prave planove.

Radović sa svojim klubom sredinom 2012. godine organizuje uspon na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike. Denali je tehnički i organizaciono, ali i po meteo uslovima, zahtjevan i niko iz Crne Gore do sad nije pokušavao osvojiti ga.

Radulovića, Kalezića i Đokića, ako se steknu uslovi, čeka Elbrus ka kojem će se, ako sve bude po planu, sredinom juna uputiti i Jovanovićeva. Odlazak u osvajanje Elbrusa ipak ne zavisi samo od njihove volje i novca već i od uslova na Kavkazu.

Izvor

Vijesti Online

Madjo · « **Reply #538 on:** January 22, 2012, 17:52:43 »

Danas smo planinarili, bolje reći pješačili, do planine Vršanj. Obišli smo Gornji Vršanj, krenuli neđe izjutra oko 9 ipo a vratili se oko 1 ipo popodne.Evo kudijen smo odilí.

Jutro je bilo sunčano uz nešto oblaka. Magla se sa polja polako podizala. Padaju prve fotke sa vr' Izmidúga...pogodite zašto se tako zove...

Štirovnik obavijen maglom,ili oblacima.

Nastavljamo penjanje, dolazimo na Ždrijelo, a poviše njega ide raskrsnica za Gornji i za Donji Vršanj.

Vrijeme je bilo sunčano,uz malo oblačnosti, nó jasno je bilo da će se ubrzo potpuno naoblačit.Jedan kadar sa kolskog puta.

Polako ulazimo u teritoriju Gornjeg Vršanja; gazimo oko desetak cm novog pršećeg snijega i možda još toliko zaleđenog,starog, ispod.Na pojedinim mjestima ima manjih sniježnih nanosa.

Nastavljamo dalje,iza Jasikovice više snijega po putu, posebno kroz osojá duž puta.Polako se spuštamo do Pačkova Dola, a stranama od brda ima snijega iznenađujuće više nego iđe drugo. Znači,sačuvalo je onaj stari od južine.

Katun Pačkov do. Jedina kuća u planinu koja je održana i koja nije palá.

Na blagoj padini oko kuće dosta snijega, prosječno tu oko 30 cm,a slično je i na ostalim površinama,s tim što na koliko-toliko osunčanim lokacijama ima dosta i leda.

A ima i mjestá đe se tone skoro do koljena,naravno ukoliko se malo "jače" zagazi.Bilo je potpuno oblačno i studeno, vjerovatno tu neđe oko -2°. Sibir.Ljepota.

Baš je zanimljivo kako ovo mjesto dobro čuva snijeg.Komotno se može ravnat sa dosta visočijim podlovćenskim katunima kada je u pitanje zadržavanje sniježnog pokrivača,a sve to zahvaljujući svojoj zaklonjenosti.

Brda i sva osunčana mjesta na drugoj strani ostala skoro bez snijega,što je i normalno.U nekih 500 metara rastojanja,dva svijeta.

Pačkov dó je udolina koja se nalazi na oko 1000 metara nadmorske visine i potpuno je zaklonjena od vjetrova sa juga, a bogami i od sunca,makar u zimskom periodu. U ovome dolu je za vrijeme austrougarske okupacije bila stacionirana njihova vojska,ili njen veći dio,jer se radilo na probijanju puta koji se trebao povezat sa Hercegovinom, a vjerovali ili ne ovo mjesto je imalo telefonsku vezu prije skoro 100 godina,naravno za potrebe iste vojske!

Jedan detalj sa povratka.Sišli smo jednim putem a vratili se drugim sa katuna.

I obavezna fotka mog lijepog sela,tokom povratka.

I ja vé sad pozdravljam.

Fraka · « **Reply #539 on:** January 22, 2012, 17:58:20 »

Predivno

Ja sad planiram sa drugom da obavim jedno pentranje po lovcenu kad dodjem 2. februara... ako nam vrijeme dozvoli...

Transmat · « **Reply #540 on:** January 22, 2012, 23:11:01 »

Bravo Mađoni, odlicne fotografije, snijeg je prelijep vidjet u planinama. Jes da ga nema toliko kao u Danilovgrad

ali dosta ga ima .

MeteoLaik · « **Reply #541 on:** January 22, 2012, 23:30:27 »

Lijepo,lijepo. Zamišljao sam da sam i ja planirao gledajući slike. A viđeste li pušku? KrF nije voda. :D

SnowHunter · « **Reply #542 on:** January 23, 2012, 01:58:46 »

Super izlet i lijepe fotke!

Samo, malo je to snijega za te krajeve u sred zime...

Madjo · « **Reply #543 on:** January 23, 2012, 10:08:35 »

Fala

Quote from: SnowHunter on January 23, 2012, 01:58:46

Samo, malo je to snijega za te krajeve u sred zime...

Tačno. Ali, mislim da nema više snijega ni na Korita Ivanova...

demijan · « **Reply #544 on:** January 23, 2012, 11:30:10 »

sjajno.

niksicki · « **Reply #545 on:** January 23, 2012, 13:31:54 »

Врхунски Мађо

.Како волим овакве ''рупе'' ђе је стално лад и снијег

Cirius · « **Reply #546 on:** January 23, 2012, 15:00:54 »

Mađoni

Quote from: niksicki on January 23, 2012, 13:31:54

Врхунски Мађо .Како волим овакве ''рупе'' ђе је стално лад и снијег

To je i Ehtelion komentarisao neđe, izolovana polja, uvale, staze i proplanci sakriveni u jako karstriranim krajevima su totalno bajkoviti

ehtelion · « **Reply #547 on:** January 23, 2012, 16:31:23 »

Lijepa jesu, ali su za zivot teska:) Gledam ove rupe koje je Madjoni slikao, i razmisljam koliko je takvih rupa po Staroj Crnoj Gori, zivot tamo nikad nije bio lak. Kako li su samo Njegusi izgledali tada Crnogorcima..., a kako li je tek Crna Gora izgledala Austrougarima:) Ima li izvora u Packov do, ili bistijerna bar?

Tuga svudje koliko je malo snijega, juce smo bili u Kuce, treskavac bez proslog snijega skoro i nije imao pokrivac. Opucili smo se jer put nije bio ciscen, pa smo iz Gornje Krdzanje isli pjeske do vrha Treskavca i nazad, sve u svemu oko 25 km. Posli u 9, stigli u 20:30. Sitan sam snijega bio:) SLike cu postavit kasnije.

Uploaded with ImageShack.us

A evo teksta o planinarima iz danilovgrada,iz vise klubova.

http://www.vijesti.me/vijesti/danilovgradski-planinari-nije-vazno-samo-osvojiti-vrh-treba-ici-planine-clanak-57255

ehtelion · « **Reply #548 on:** January 23, 2012, 18:29:57 »

ja ovo ne radim lijepo i pregledno kao madjo i SH npr ali eto,moze da posluzi:)

Treskavac smo peli rutom kojom vjerovatno zimi niko nije isao, ali nije specijalno opasna ili senzacionalna. Na prvoj slici je konacni izlazak na greben negdje na oko 1800 metara. Za 400 metara, trebalo nam je 2 sata otprilike. Iako je odatle trebalo da bude lakse, led ili ogoljeni krsi u kombinaciji sa plasticnim cipelama su nas prosto lomili. Da bude jos gore, jugo koji je duvao ledio nas je (pri cemu mi je palo na pamet da li jugo pri temperaturama ispod nule topi snijeg?! mislim da ne ali ajde da pitam).

Uploaded with ImageShack.us

Na ovoj slici se vidi koliko je nagib terena zapravo bio. Iako uopste nije uzgledalo strasno dok smo se peli.

Uploaded with ImageShack.us

Na 3. slici je pogled ka Sili sa vrha treskavca.

Uploaded with ImageShack.us

Na 4. dva drugara na maloj stijeni 300 metara iznad katuna Guzovalja (smijesnog li imena), odmah ispod, puka suprotnost i sigurno preko 60 cm snijega.

Uploaded with ImageShack.us

demijan · « **Reply #549 on:** January 23, 2012, 19:18:27 »

News:

Author Topic: Planinarenje (Read 207441 times)

Madjo

Madjo

Madjo

Madjo

Madjo

Madjo

Madjo