S ozbirom da si otvorio temu, a ja sam tih dana aktivno bio na tom podrucju, ali nazalost nemam nijednu sliku jer sam tada imao telefon bez kamere. Pa cu kroz pricu bar podjelit sjecanje na te svakako u metoroloskom smislu istorijske dane.
2010. godine radio sam u jednoj privatnoj firmici koja je imala pogon uz vrtacku branu. Druge noci obilne kise zvoni mi telefon iza ponoci. Gazda zove i kaze da se voda iz kanala Zete priblizava pogonu, ali da je to dosta sporo, ali ce on okupiti ponoci radnike da se za svaki slucaj zalihe i oprema evakuisu. Ja shodno njegovoj prici natetnane ustajem i spremam se, sjedam u auto i krecem ka tunelu Budosu ni ne sluteci kakve su poplave u pitanju. Sa magistrale skrecem ka vrtackoj brani, ali me mjestanin upozorava da je lokva prekrila put cijelom sirinom i da idem do tunela, pa ispod deponije do vrtacke brane, pa da s kraja vrtacke brane sidjem pravo pred firmu. Ja put nastavljam dalje i vidim da jedan auto plac vrsi potpunu evakuaciju vozila, a u obliznjoj fabrici mesa svijetla su upaljena sto je cudno za to doba noci. Ja nastavljam put i u jednom momentu na odsjaj od reflekotra primjecujem da je voda bukvalno dosla u nivou magistrale Niksic-Podgorica. Od iznenadjenja ali i straha srce mi je pocelo lupati pa sam pod punim gasom dosao do tunela Budos da bih tu skrenuo lijevo ispod magistrale. Medjutim voda je uveliko potopila taj donji put. Moja je logika bila, da ako je poplava ovolika, nasa hala je do krova pod vodom. Okrecem gazdu ne javlja mi se. Okrecem kolegu kojega budim iz sna misleci da je na terenu i kazem mu sta se desava, on mi ne vjeruje misli da se zezam. Ponovo zovem gazdu koji mi se javlja i kaze da nema sta da mi kaze nego da dojem da vidim. Ja se vratim natrag i pored puta njega zaticem koji mi objasnjava da je voda za bukvalno dva sata porasla skoro do krova administrativne zgradice i da je hala potpuno potpoljena. Tu smo se razisli. Ja od soka nisam cijelu noc spavao i ujutro sam u 6 posao ponovo na isto mjesto i prizor poplavljenog cijelog juznog dijela polja nikada necu zaboraviti. Pored mene cujem radnike distribucije kako se motorolama dozivaju sa kolegama i jedan kaze drugome da se ponor Slivlje zacepio od smeca i da voda ne moze da otice. Iz ciste znatizelje autom odlazim u pravcu tunela, pa odatle put Norina u zelji da dodjem do ponora. Prosao sam Carev most kojem se 18 okana nije vidjelo od vode i stigao blizu malog sela kraj zatvaracnice koje je potpuno bilo poplavljeno,kao jedno novo jezero da se na tom mjestu stvorilo. Put je tu prekinut, vracam se istim putem nazad, pa kroz Klicevo stizem do Ozrinica gdje gornjim putem dolazim, a onda pjeske nastavljam do Ponora. Tamo su bili radnici EPCG, policija, vatrogasci i mineri koji su od ranog jutra minirali smece u ponoru koje je ometalo tok. I tako dalje i tako dalje. Pokusacu da povrsinu poplave nacrtam na ovaj nacin, kao i da pojasnim tokove niz niksicko polje.
