Malo temperaturnih februarskih brojki. Mjesec je bio dosta dinamičan - prva dekada je bila esktremno topla i vrlo vlažna, druga hladna i suva, treću su obilježili rekordni maksimumi. Ukupno, mjesec je bio značajno topliji od prosjeka, ali daleko od ekstremnog - skoro svuda je završio u kategoriji
toplo. Odstupanja na grafu su u odnosu na period 1951-1990:

Istorijske februarske brojke na primjeru Podgorice i Pljevalja:


Posebno obilježje prethodnom mjesecu su dale ekstremne temperature koje su varirale od polarnih
-29.5°C koliko je mjerila Kosanica 16.02. do ljetnjih
+25.5°C koliko je izmjereno u Danilovgradu 27.02. Ovo daje amplitudu od čak
55°C na, s planetarnog aspekta, minijaturnom prostoru i to u samo 11 dana!
Raspodjela srednjih minimuma i maksimuma na preko 40 dostupnih stanica. Kosanica i Njegovuđa su rekorderi hladnoće, najviše maksimume bilježi Danilovgrad, najniže maksimume bilježe Viline Vode, dok su najviši minimumi u Budvi i Baru:

Osim srednjih vrijednosti na narednom grafu su i apsolutni ekstremi:

I pored vrlo visokih dnevnih temperatura ovakvo vrijeme ne predstavlja preveliku opasnost za snijeg, vlažnost je mala, noćni minusi sigurni. Stradaju samo južne ekspozicije, dok u zasjencima već sleženi snijeg uopšte ne gubi na visini. Zahvaljujući super sniježnom prvom dijelu zime visoke planine su klimatološko proljeće dočekale u debeloj sniježnoj odori. Ovo su slike sa čuvenog Čakora (1850 m), pozajmljene sa facebook stranice PSK Hrid:



Stvarno šteta što negdje nije dokumentovana visina snijega prije mjesec dana kada je bio na vrhuncu, ove najviše zone su imale brutalan pokrivač.