Author Topic: Oslo-Norveška  (Read 6940 times)

Offline Admin

  • Administrator
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3709
Oslo-Norveška
« on: July 20, 2013, 18:12:01 »
Oslo, glavni grad Norveške, se kao naselje javlja oko 900 godine, a oko 1300. postaje važan trgovački centar. Postoje dva tumačenja njegovog imena. Po jednom to je dolina pod brdom, a po drugom dolina bogova.

Pošto je ovaj drugi naziv rezervisan za jedan naš grad Norvežani će morati   prihvatiti ono prvo tumačenje. Inače od 1624. odlukom Kralja Kristiana IV, grad je promijenio ime u Kristiania (Christiania) da bi mu stari naziv bio vraćen 1925 godine.

Restoran Christiania se nalazi u strogom centru grada i naš domaćin, Svein,  je oproštajnu večeru za osmoro gostiju iz Crne Gore organizovao upravo u njemu.




Ako vas put nanese u Oslo ili imate tu sreću da steknete prijatelja koji će vas pozvati da o njegovom trošku provedete osam dana u norveškoj prestonici evo stvari koje ne bi trebalo preskočiti.

Holmekolen je skijaška skakaonica na rubu grada. Prvo takmičenje na njoj je održano 1892. godine u prisustvu 12000 gledalaca. Pobjednik je skočio 21.5 metara. Aktuelni rekord iznosi 141 metar.

Nažalost, vremenske prilike, kiša i magla, nam nisu dozvolile da napravimo fotografiju koja bi pokazala o kakvom grandioznom objektu se radi.




I po takvom vremenu ispod same skakonice je bilo vrlo živo. Neka djeca su vježbala pucanje, neka pravila sklekove, a par djevojčica su slagale gajbe i tako se penjale do visine od 5-6 metara. Naravno, alpinistička užad su služila kao obezbjeđenje od pada.


 


Unutar objekta je muzej skijanja. Slike napravljene unutar muzeja ne djeluju toliko interesantne, ali sam muzej itekako jeste.

Luka Oslo je, po nekim pričama koje nisam uspio projeriti, prva u svijetu imala uređena pravila uplovljavanja, isplovljavanja, sidrenja... Nama je za oko zapao kruzer „Adventure of the seas“.


 Čini mi se da ova slika dovoljno jasno govori zašto.


 
9.aprila 1940 u Oslofjordu je potopljen njemački ratni brod Blücher, dugačak preko 200 metara. Brod je i dalje na dnu zaliva. Magacini i spremišta broda puna goriva i ulja su razlog zašto se ne pristupi vađenju olupine. Na slici je sidro pomenutog broda.


Ne, nisam ga ja izvadio, učinio je to neko prije mene.

U Oslu vode ima na svakom koraku, na svakom trgu, u mnogim ulicama…






Kvadratni metar stambenog prostora u elitnom dijelu Osla se kreće oko 11000 €.
Mnogo? Zavisi iz kog se ugla gleda. Primjera radi, plata radnika u kuhinji je od 2500 do 3000 €, a prosječna plata visokoobrazovanog državnog službenika oko 5000 €, neto.

Norveško društvo nema odioze prema gej populaciji. Tokom našeg boravka bile su neke manifestacije koje su organizovali LGB aktivisti. Neki su, očito, doplovili brodom


LGB party na vrhu zgrade je, barem za prolaznike, prolazio u znaku vrlo glasne muzike.


Zgrada Parlamenta se upravo renovirala


Sa balkona hotela Grand svake godine se obraćaju dobitnici Nobelove nagrade za mir.


Ispred zgrade nacionalnog teatra se nalaze statua Henrika Ibzena (u moje vrijeme Nora je bila obavezna lektira) i Bjornstjerna Bjornsona.


Edvard Munk (Munch) je najpoznatiji norveški slikar. Njegova slika “Scream” (Vrisak) je 2012. prodata na aukciji u Njujorku za 119.9 miliona dolara  i to je najveća cijena ikada postignuta na aukcijama za neko umjetničko djelo. Inače, Munk je naslikao četiri slike pod tim imenom, a ova prodata u Njujorku je jedina u privatnom vlasništvu.

Tokom našeg boravka je organizovana najveća izložba Munkovih djela. Postavka je bila razdvojena na dva dijela (Munkov muzej i Nacionalna galerija). Naravno fotografisanje je bilo zabranjeno. Mjere zaštite su bile nevjerovatne.


U nacionalnom muzeju, među hiljadama posjetilaca, meni i mom prijatelju Rašku je prišla radnica obezbjeđenja i obratila se na našem jeziku. Izvinila se i rekla, da nas kamere prate već duže vremena jer je konstatovano da moj prijatelj ima žvaku, a to je zbog nečega zabranjeno. Oni, dakle, ne samo da su posmatrali kamerama, već su slušali i razgovor i uspjeli da dešifruju kojim jezikom govorimo kako bi poslali nekog sa našeg govornog područja da nas upozori. Pomalo zastrašujuće.

Naši domaćini, Sven i njegova supruga Unni, su organizovali i večeru u njihovom domu. Oni pripreme različite vrste mesa, ribe, povrća…. I ostali gosti sa sobom puno toga donesu, a onda sami spremate na roštilju ono što želite. Veče je bilo svježe pa su naše dame, sjedeći u bašti (u koju prema Sveinovim riječima u zimskom dijelu godine svrate i losovi) morale da se ogrnu ćebadima.


Gusle, poklon za Sveina, su bila predmet interesovanja ove male Norvežanke i njenog oca.


Ja sam odgudio jednu prigodnu pjesmu posvećenu našem putu na daleki sjever. Nastup je, na čuđenje mojih ćerki, naišao na jako dobar prijem kod prisutnih. Ipak, nisam dobio saglasnost da video zapis podijelim sa vama.

Norvežani često usvajaju djecu iz siromašnih zemalja, a ovaj mali Norvežanin iz Namibije je pobrao opšte simpatije.


Botanička bašta u Oslu je lijepo mjesto za šetnju, ali i za odmor.


Natpisi o imenu i porijeklu bilja postoje i za one koji biljke ne mogu vidjeti već samo njihov miris osjetiti.


Gustav Vigeland, vajar, je sav svoj rad posvetio Oslu, kao dio nagodbe s vlastima. Tako je nastao jedinstveni park u kome su izloženi svi Vigelandovi radovi.








Ovaj stub, urađen od jedne kamene gromade, ima 168 ljudskih tijela.


Evo muškog dijela crnogorske turističke ekpedicije.


I još jedan pogled na impesivni Vigeland park.


Kao i u drugim velikim evropskim gradovima ima onih koji fotografisanjem sa turistima zarađuju.
Djevojčica iz Bandića i ponosni Piper nisu postavljali uslove i preduslove.




No oprezni Drobnjak nije prihvatio da na “megdan” izađe nenaoružan.


Na više mjesta u Oslu sam primijetio parkirališta sa punjačima za električne automobile.


Inače, ako kolima ulazite u Oslo to će vas koštati 30 NOK ili skoro 4 €. Dakle, svaki put kad ulazite u grad platićete nezavisno da li ste stanovnik Osla koji je bio negdje na putovanju ili izletu ili ste gost koji stiže u Oslo. Te takse su pošteđeni samo vlasnici automobila na električni pogon. Svaki automobil ima mali uređaj na šoferšajbni koji se detektuje na ulazu u Oslo. Ukoliko je uređaj u kvaru ili ste ga sklonili, aktiviraće se kamera koja će snimiti registarske tablice. Račun vam stiže u svakom slučaju.

Gradski prevoz je jako dobar, pa putnici namjernici mogu kola ostaviti van gradske zone, a onda koristiti podzemnu željeznicu, autobuse, tramvaje.

Možda je gore navedeno jedan od razloga što ju jako rijetke saobraćajne gužve u gradu. No, među razloge bih ubrojio i korišćenje bicikala.


Na više od sedamdeset lokacija u Oslu imate mogućnost da uzmete biciklo i nakon vožnje ga vratite ga na jednu od njih. Godišnja, odnosno sezonska karta, košta manje od 10 €.

S obzirom da sam imao nekih zdravstvenih problema (i upoznao njihov zdravstveni sistem i iznutra) nismo se usudili da krenemo na duža putovanja, iako je Svein rezervisao smještaj u nekim hotelima na zapadnoj obali. Umjesto toga pošli smo na jednodnevni izlet do Lilehamera i malo sjevernije, do Favanga.

Put nas je vodio duž najvećeg norveškog jezera Muosa, dugačkog preko 100 km, a dubokog  570 metara. Inače, voda na dnu jezera je, kažu, slana.  U jezero (lijevo), kod Lilehamera, utiče rijeka Logen (desno)


Iz jezera ističe najveća norveška rijeka Gloma (dugačka oko 600 km).

Autoput do Lilehamera je manje-više završen, a dvadesetak preostalih kilometara će biti gotovi do septembra iduće godine. Imajući u vidu koliko je mašina i radnika angažovano na tim poslovima nimalo ne sumnjam da će rok biti ispoštovan.

U Lilehameru, gradiću od 30000 stanovnika (sa okolinom 55000) su 1994 održane Zimske Olimpijske igre.

Pošli smo do skakaonica. Bili smo razočarani kad smo saznali da se tog dana neće skakati sa veće skakaonice (rekord iznosi 142 metra) već samo sa manje, pa smo odustali od namjere da postavimo novi crnogorski rekord u skijaškim skokovima. 


Ova djevojčica, Ana, je skočila sa manje skakaonice. Skok je bio dužine 85 metara (rekord iznosi 104 metra), ali ja sam siguran da ćemo za koju godinu više čuti o njoj.


Norveška ima 11 osvajača Nobelove nagrade, od čega tri za književnost (B. Bjornson, K. Hamsun i S.Undset).  Sigrid Undset je Norvežanka rođena u Danskoj, ali je najveći dio života provela u ovoj kući u Lilehameru.


Evo kako izgleda dio šoping centra u selu Favang (oko 250 km udaljeno od Osla.)


Još 10-ak kilometara i stigli smo do Sveinove planinske “kućice”.
Naravno, dominira drvo. 




Tako je, uostalom, u cijelom naselju.


Svaki plac ima vodu, struju, izvanrednu internet vezu… To je morao obezbijediti vlasnik zemljišta prije nego što je dobio dozvolu za prodaju. Između svakog trećeg placa mora biti desetak metara razmaka za skijaše, kako bi tokom zime oni mogli da idu prečicama, a ne obavezno putem.

Dobra im je domaća rakija Akevit (od začina i ljekovitog bilja), a nikakvu zamjerku nisam imao ni na pivo.


Na par kilometara od Sveinove kućice primijetih ove “bačve”


Ispostavilo se da su to odlagališta za otpad. Jasno je napisano koja “bačva” za šta služi. Provjerih, poštuju.



“Bačve” imaju i svoj podzemni dio, 2-3 metra dubine. Ulošci su vreće od nekog jakog materijala koje specijalni kamioni jednostavno izvuku, a potom postave nove. Kamioni dolaze jednom nedjeljno, a po potrebi i češće ukoliko neko do mještana nazove .

U povratku smo koristili put sa druge strane jezera Muosa.

Uživali smo u prelijepom pejzažu.






Prošli smo kraj fabrike ribolovačke opreme Mustad, ali i Nammo Raufossa velikog proizvođača aluminijuma za potrebe automobilske industrije i naoružanja.

Jednodnevna karta za javni prevoz u Oslu ( 24h ~ 10 €) podrazumijeva i brodski saobraćaj, pa smo tu mogućnost iskoristili da odemo do poluostrva na kojem se nalazi muzej posvećen Kon-Tiki ekspediciji.




1947. Norvežanin Tor Hejerdal  (Thor Heyerdahl) sa pet pomoćnika je za 101 dan preplovio oko 7000 km na Tihom okeanu u želji da dokaže da su južnoamerički narodi naselili Polineziju u južnom Pacifiku u pretkolumbovska vremena. Tvrdio je kako je tehnički bilo moguće preploviti Tihi okean isključivo uz pomoć materijala i tehnologije iz tog doba




Ne bih ovom napravom krenuo od Virpazara do Vranjine, a ni drugima koje su avanturisti predvođeni Hejerdalom koristili krajem 60-ih i početkom 70-ih za slične poduhvate (čamci Ra i Ra II).


Ko ima problema sa snom u Oslu će ih vjerovatno imati još i više. Krajem juna i početkom jula noć traje nepuna dva sata, od ponoći do 2 ujutru.
Za kraj evo i par slika sa jednog od brda iznad Osla. Fotografije su napravljenje poslije 22 sata.




« Last Edit: April 23, 2019, 16:14:48 by Admin »

Offline Miloš

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 5686
Re: Oslo-Norveška
« Reply #1 on: July 20, 2013, 20:57:36 »
Lijepo predstavljeno!  :109: Baš sam uživao u slikama i komentarima.
Šteta što još nije dozvoljen i snimak guslarske pjesme.  :08:

Offline Nikola

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 6162
  • #dekodiranjevremena
Re: Oslo-Norveška
« Reply #2 on: July 21, 2013, 21:49:10 »
Svaka cast  :109: reportaza za primjer!

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3959
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Oslo-Norveška
« Reply #3 on: July 22, 2013, 20:13:36 »
 :105: :109: odlicna reportaza dusane

Offline Dzoni

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 3375
  • Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje
Re: Oslo-Norveška
« Reply #4 on: July 24, 2013, 01:37:57 »
Morao sam par dana da odbolujem nakon citanja (i gledanja) reportaze.
Onda odlucih da se javim i da kazem da ja zivim u isto ovako uredjenoj zemlji. Ponosno.  :119:

Duka, odlicno odradjeno a zavidim ti na turi  :122:

Offline Cirius

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3696
Re: Oslo-Norveška
« Reply #5 on: July 24, 2013, 20:03:57 »
Odlična reportaža iz jedne od najljepših zemalja    :109:     :109:
~ ... must be lost to explore the unknown ~