Author Topic: Mon Blan by ehtelion  (Read 15709 times)

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Mon Blan by ehtelion
« on: July 26, 2010, 23:59:41 »
evo smo se vratili sa putesestvija svi zivi i zdravi, popeti svi vrhovi. ja nisam peo jalovec u sloveniji ali jesam mon blan, gran paradiso i grossglokner. puno sam umoran a idem da radim pa ce detaljan izvjestaj biti sjutra.  samo da vas malo pecnem-vidio sam pukotinu u snijegu duboku preko 50 metara-sto mislite koliko tu jos leda ima ispod a:))



Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #3 on: July 27, 2010, 00:02:30 »
hvala :)  a sada slijedi izvjestaj....

odma se krenulo sa kasnjenjem i to je nesto sto ce biti djelimicno odlikovati ekspediciju. Polazak iz Pg je bio planiran u 2, a iz Niksica smo krenuli tek u 4. I tako malo po malo, u podnozje Grossgloknera stigli smo sa 6 sati zakasnjenja, i poceli da penjemo ne iz Kalsa nego sa druge strane koja je puno teza. Dobra strana toga je sto smo vidjeli Pasterze glecer koji je odlican primjer mijenjanja klime, za samo 20 godina glecer se smanjio za preko 50 metara u visinu, zamislite samo duzinu. Pa ipak, i dalje je impresivan.
http://www.treknature.com/gallery/Europe/Austria/photo128683.htm

Morali smo preci oko 1400-1500 metara nadmorske visine. grupa se bas razdvojila, bilo je oko 2,5 sati razmaka. Staza se prvo spusta sa 2300 metara na 2000 (gdje je glecer) pa se onda mora ici do doma koji je na oko 3500 metara. Tehnicki, taj dio nije zahtjevan osim jednog detalja koji zahtijeva hodanje po cistom ledu pod velikim nagibom. Sam dom ima struju, dok se voda kupuje, 2 eura za glecersku vodu a 4 za flasiranu. ima oko 100-ak kreveta a rezervisati se mora kako ne bi izvisili i spavali na klupama ili podu. 

http://www.geo-reisecommunity.de/bild/regular/168124/Erzherzog-Johann-Huette-3454-m.jpg

Mene je uhvatila visinska bolest, imao sam mucninu i uvece povratio ali sam odlicno spavao. Skuvao sam ujutro sebi supu i osjecao se bolje. krenuli smo laganim tempom, sunce je granulo, i bilo je bas toplo. Ispred i iza nas puno planinara, austrijanci, njemci, slovenci, italijani, cesi, poljaci, itd. Prvo se penjemo do malog vrha,

http://www.beeplog.de/blogfiles/1/140101/entries/498973/images/grossundkleinglocknerkb001.jpg 

koji zahtijeva penjanje po stijenama ali je prilicno lako i svi oni koji su krenuli na zavrsni uspon su stigli do manjeg vrha. Onda nastaju problemi-spustanje do malog prevoja i konacan uspon od 30-ak metara do vrha. Neki odustaju. Sve vrijeme ostale naveze nas prolaze iz oba pravca, ne mareci za bilo koga osim za sebe. Prosto je nevjerovatno da nemaju apsolutno nikakve kulture u planini, da vide da je bolje malko sacekati da se planinari iz drugog pravca prodju i tako se izbjegne guzva. Polako penjemo, nije tesko, stijene su dobro i pruzaju sigurna hvatista. Vrh je popet. svi se osjecamo odlicno.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1f/Photo_gro%C3%9Fglockner_kleinglockner_glocknerscharte_austria_2006-09-01.jpg

Malo se zadrzavamo radi slikanja. Onda spustamo polako, sto ide vrlo sporo jer mi pustamo vecinu ljudi da prvo prodju nenaviknuti na situaciju. spustanje je trajalo oko 2 sata a popeli smo ga za 45 minuta. Na kraju se moglo i tragicno zavrsiti jer je neko od "domacih" planinara obrusio jedan veliki kamen kada smo bili na ravnom dijelu i maltene skoro dosli u dom. Kada sam dosao u dom opet me uhvatila mucnina i nagon za povracanjem. Ostali smo u domu jedno sat vremena i polako poceli da spustamo. Sve je proteklo bez problema osim sto je jedan clan prilikom klizanja i kocenja cepinom iscasio rame, sto ga je kasnije dijelom kostalo Gran Paradisa i Mon Blana.

Nastavak sjutra:)


Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #4 on: July 27, 2010, 00:03:13 »
Cestitke na uspjesnom pohodu,kakav je osjecaj biti 4 km iznad nivoa mora,osim eventualne mucnine i umora?

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #5 on: July 27, 2010, 00:03:33 »
Ostavljas nam najbolje za drugi dio,  cini mi se     :)

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #6 on: July 27, 2010, 00:03:52 »
supet tekst , jedva cekam drugi dio :)
bravo za pentranje!

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #7 on: July 27, 2010, 00:04:31 »
Cestitke na uspjesnom pohodu,kakav je osjecaj biti 4 km iznad nivoa mora,osim eventualne mucnine i umora?

nista specijalno madjo, tu je taj zalazak sunca iznad oblaka i cinjenica da se nalazis na sto metara leda:) Tu si toliko potcinjen prirodi i njenoj divljini da se osjecas minijaturno. ne mozes se opustiti.




supet tekst , jedva cekam drugi dio :)
bravo za pentranje!
Ostavljas nam najbolje za drugi dio,  cini mi se     :)

ima i treci dio, svakog dana po jedan vrh:)

daklem, sada slijedi izvjestaj za Gran Paradiso:

Odmah nakon spusta sa Grossgloknera krecemo za Gran Paradiso koji je blizu granice sa Francuskom-znaci picimo na skroz drugi kraj Italije. U nacionalni park Gran Paradiso stizemo oko 9-10 casova. Nepotrebne stvari ostavljamo u kampu u selu Pont a i neke clanove koji ne zele da se umaraju pred Mon Blan. Priroda je fenomenalna, sve zeleno, vodopadi sa svih strana jure. Krecemo stazom do doma Vitorio Emanuele II koji je na 2700, znaci 800 metara nadmorske visine. Staza je fenomenalna, dok prolazimo, na jednom dijelu, se popravlja, sredjuju se stepenici. Idemo odlicnim tempom, ne brzo, a opet stizemo za jedno 2,5 do 3 sata do doma koji je najljepsi od onih koje sam posjetio. Mozda tome doprinosi i najmanja nadmorska visina, ali ako na 2700 metara imate satelitski telefon (oko 5 minuta razgovora u cg ka 069 mrezi me kostalo 3 eura), wc kao u nasim hotelima, tekucu vodu, struju i uredne krevete onda je to zaista pravi luksuz. U svim domovima mozete naruciti i spagete, zecetinu, kolace, pivo, a cijene nisu toliko skupe u odnosu na nase restorane i s obzirom gdje se nalazite.

http://www.fotoalpy.cz/pictures/173-GP022_1452.jpg

pored samog doma nalazi se malo jezerce-kaptaza ledeno hladne vode. sunce je toliko jako da vas zabole oci ako skinete naocare na pola minuta. Dan nam prolazi leskareci i pripremajuci supe na plinaricama. mi smo smjesteni u kontejnerima pored doma, u njih niko nije ulazio dok je u domovima koriscenje plinarica strogo zabranjeno zbog drvne gradje. Polazak je planiran u 4 sata. Ustajemo i spremamo se ocekujuci temperaturu ispod nule ali je napolju bar 5-6 stepeni. Vedro je i zvijezde se jasno vide. Kao da su ovdje blize nego kada se gledaju iz gradova i dolina. Mi smo krenuli medju prvima i iza nas se  ubrzo pojavljuju zmijolike forme u vidu ceonih lampi. dobro se osjecam, bez ikakvih problema. Toplo je, ali odustajemo od skidanja sloja odjece jer s vremena na vrijeme zapuhne dosta hladan vjetar. Pocelo je da se oblaci i bivamo uskraceni za uzivanje gledanja izlaska sunca a i vrha kojeg cemo vidjeti tek kada se bukvalno popnemo na njega. Pocinje i kisica ali ubrzo prestaje. Imamo 1300 metara da popnemo, idemo polako i homogeno ovaj put. Sve ide glatko. No, negdje na oko 3700-3800  vjetar zaista jako duva i tu stavljamo sve sto imamo-kape, rukavice, brile ko ima. Na sebi imam jaknu od 70 eura i aktivnu majcu od 12 eura pa ipak ne osjecam nikakvu hladnocu ni probijanje vjetra za razliku od druga koji je pozajmio North Face ali kopiju pa pocinje da trese od zime. Formiramo naveze, ali kako vecina ljudi to nije nikada radila, sve to lici na haos i ono sto je islo glatko do sada pretvara se u pakao-neko koci, neko zuri, tek se reda ne zna. Nas petorica iz prekornice smo u navezi, predugo jedan od drugog u odnosu na druge naveze. Naime, ostale planinarske grupe su nas sustigle  a kako su na krace vezani od nas upadaju u prtinu i smetaju nas. Posle malo koskanja, poslednji clan nase naveze osigurao je prtinu i sada idemo glatko. Suunto pokazuje 3950 metara ali se vrh od 4037 metara ne vidi. Nailazimo na dvije staze, jedna pravo ispod stijena a druga desno grebenom. Prva nasa naveza ide pravo a mi za njom sto je bila greska. Jednim dijelom moramo bez osiguranja da se popnemo do ispod stijene koja je osigurana ko zna koliko starim uzetom. Tu stojimo citavih sat vremena, sibani jakim vjetrom koji cini kao da je temperatura daleko ispod nule. Problem su ljudi iz naveze ispred, koji su dijelom prepadnuti a dijelom ne znaju da se ukace na uze karabinjerom. Nakon sto su oni popeli vrh i spustili se krecemo i mi i za pet minuta smo na vrhu. U sustini, mi smo tih sat vremena bili na manje od 5 metara nadmorske visine udaljeni od vrha.

http://mk-mk.facebook.com/photo.php?pid=30804671&op=2&o=global&view=global&subj=67086906744&id=1230885850

tamo nas ceka kip Bogorodice a nebo pocinje da se vedri i otvara pogled. Fenomenalno. Iako smo krenuli medju prvima, svi smo popeli medju poslednjima, i sa vrha vidimo kolone koje se spustaju. I mi se spustamo, bolje reci jurimo dolje, preticuci ih. Spust je bio monoton bez ikakvih problema ili bilo cega interesantnog pomena. Stizemo do doma, pakujemo stvari, malo odmaramo i onda dolje do kampa gdje cemo ugodno spavati:)

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #8 on: July 27, 2010, 00:08:40 »
Good !   Cekamo posljednji dio trilogije    ;D

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #9 on: July 27, 2010, 00:09:16 »
Zanimljivo ehtelion,koliko dobro pises na kratko sam i ja bio s vama ;)Cekamo ostatak...

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #10 on: July 27, 2010, 00:09:53 »
hahah sone dobro si primjetio...i ja sam "zaplivao" sa njim do grand Paradiza :)))
ehtelion odlicno si se proveo vidim...a posto dobro pises necu gledati ove slike sto si postavio na FB Prekornica...prvo da sacekam treci dio :))

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #11 on: July 27, 2010, 00:11:07 »
Uzivancija je citati ovo :) Marko sjajan putopis

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #12 on: July 27, 2010, 00:11:45 »
hvala vam, drago mi je sto uspjesno mogu docarati atmosferu. imam i oko sat i po snimka, pa cu nesto od toga postaviti na you tube.

Evo sada gledam ovo zahladjenje koje je samo potvrda da je sreca vrlo vrlo bitan faktor.

http://chamonix-meteo.com/bul/metPreMatEn.php   

Kada smo mi bili tamo na 3800 metara temperatura je bila oko 0 u 7 sati ujutru. Danas je bila -9 uz jak vjetar.



Da pocnem. Za razliku od prethodnih vrhova, Mon Blan necemo pesti direktno iz autobusa. Od nacionalnog parka Gran Paradiso do Šamonija je oko 80 km od cega je jedno 10-ak kroz tunel ispod Mon Blana. Pomislili biste da je to jedini tunel u blizini ali u 40 km vidjeli smo i preko deset tunela put svajcarske svaki put pomislivsi da je to taj tunel do Šamonija. Alpi su probušeni skroz naskroz tunelima. Ali zato i naplaćuju putarinu. Za naš autobus koji je ustvari minibus povratna karta je koštala nešto preko 200 eura. Kako prolazimo kroz tunel koji sav bliješti od savjeta i upozorenja vezanih za vožnju sve smo nestrpljiviji jer treba da dođemo u Šamoni-grad sa najviše radnji planinarske opreme. Sve sto vrijedi u planinarskom svijetu, kao i ono sto se trudi postati, ima svoje predstavnistvo u Šamoniju, a mogu se naći stvari na velikim sniženjima. Tako nam je bar rečeno. Vrtimo se kroz grad tražeći kamp. Postajemo sve nervozniji jer ćemo imati manje vremena za šoping. Jedini put u životu da iščekujem šoping-tu ogavnu stvar rezervisanu za žene. Šalim se naravno. Prolazeći kroz Šamoni vidimo da imaju nabujalu rijeku za rafting i kajake, žičare koje vode i do vidikovaca na 3800 metara nadmorske visine, odakle skacu paraglajderima. Na velikoj i prostranoj stijeni mnogo djece vježba slobodno penjanje. Milion bicikala o kojima mi samo sanjamo prolaze na svaku stranu. Grad extremnih sportova.  Konacno nalazimo kamp i bukvalno trcimo da sto prije razapnemo sator i damo se u trgovinu. Daju nam kartice sa kojima možemo da se vozimo koliko ocemo po gradu autobusima, dovoljno je da ste registrovani gost u kampu ili hotelu. Konacno izlazimo. Razmatramo taktiku kako da najbolje posjetimo svaki dio grada u potrazi za prodavnicama. No tu nas čeka razočarenje-naletjeli smo na pauzu od 12 do 14:30 kada vecina planinarski radnji ne radi. Skoro što ne ližemo staklo dok tražimo cijene na etiketama. Ne izgledaju baš povoljno.Posjećujemo suvenirske radnje ali su i one skupe za naš standard no ipak poneko nešto kupi. Radnje su otvorene a mi razočarani cijenama, popusta skoro nigdje. Jedina nada nam je Extreme Technique-kineska radnja gdje su stvari bagatela, jedini problem je što je ne možemonaći. No ne odustajemo i pravi pun krug oko grada i nailazimo na naše saputnike koji nam kažu za izvanrednu cijenu plastičnih cipela ASOLO 8000 kao i za lokaciju gorepomenute radnje. Opet jurimo. Ispred radnje još naših u nadi da će nam dati popust na količinu. Ulazimo u radnju i nas desetak se stislo u odjeljku za ASOLO cipele. Sve, uključujući i mene, je obuzela želja za posjedovanjem tog modela, no pari je malo. Da skratim, samo su dvojica srećnika uzela cipele, preko 45 nije bilo pari, pa smo ostali uskraćeni za life time cipele za snijeg. Pomalo razočarani idemo u kinesku radnju koja nam ubrzo razgali srce dobrom i jeftinom ponudom. Još malo smo se zadržali a onda pravac kamp da odmaramo-sjutra ide prvi dio uspona na Mon Blan. Ali zaboravih reći, vremenska prognoza je da će za preksjutra veče početi da duva jak vjetar te da moramo pomjeriti plan i umjesto tri dana popeti Mon Blan za dva. Neko opušten, a neko nervozan kao ja, legosmo da spavamo iščekujući sjutra.


Uprkos nervozi spavao sam normalno. Krećemo oko 9 sati, prvo gondolom do 1800 metara a onda planinskim vozom do 2370. Zaista je interesantno voziti se njime jer ide pod bas velikim nagibom na nekim djelovima se čini kao da neće moći da izgura ali ipak vas izbaci na tu visinu. Odatle krećemo pješke, kroz gustu maglu koja se ubrzo razbija i otkriva nam dom du Gouter (izgovara se Digute), dom koji je napravljen na ivici litice na visini od 3800 metara.

http://www.kikourou.net/photos/CRs/2007/CR3652/refuge-gouter.jpg

(ono skroz gore na litici je dom)

 Idemo i sada polako i homogeno, opet napredujući vrlo dobro. Posle pola časa prizor koji vjerovatno nikada nećemo doživjeti kod nas-stado divokoza od kojih se neke nalaze i na manje od 5 metara od grupe i bezbrižno pasu malo trave. Slikavanje a onda opet pokret. Polako do doma Tette de Rouse koji je na oko 3200 metara.

http://www.st-gervais.net/InfoliveImages/nouveau_dossier_4/tete_rousse.jpg

Prvobitni plan je bio da idemo dotle prvog dana, tu spavamo, onda do Digutea pa opet spavanje i tek onda treceg jutra do samog vrha. Mislim da bi ovako mogla popeti svaka fizicki normalna osoba jer vremena za aklimatizaciju ima dosta. No mi nastavljamo posle manje pauze sve do kuloara Smrti kako ga zovu Balkanci ili Grande kuloara kako ga zovu francuzi. Prelazimo lagano bez ikakvih problema i zaista mi nije jasno zašto bi ga zvali tako. Sada dolazi najteži dio kako fizički tako i psihički, litica do Digtutea. Nije toliko opasna ili tehnički zahtjevna jer su postavljene sajle ali je isrcpljujuća. Cijelo vrijeme vidite dom a imate osjećaj da mu se nikako ne približavate. Dok odmaramo na jednom mjestu, kamen prečnik 40-50 cm je proletio pored nas zvukom projektila i sve nas paralisao. Planina nas je podsjetila gdje smo. Nastavljamo sa penjanjem i skoro svi stižemo do doma u isto vrijeme. I taman kad smo pomislili da je uzbuđenjima i maltretiranju dosta za danas osoblje doma nam govori da nemaju gdje da nas smjeste (što smo znali i prije polaska iz Crne Gore jer se mora rezervisati i pet mjeseci unaprijed) i da moramo da platimo iznos od 29 eura (koji je skuplji od najskuplje im tarife) samo da bi bili u domu. Naravno nismo samo mi u takvom položaju, ima tu planinara iz čitavog svijeta. Taktika da je da se zauzmu klupe. Ali kako je došlo vrijeme večere, oni sa rezervacijama treba da jedu i onda se svi ostali čiste sa klupa. Na toj visini, imate osjećaj kao da ste najveće smeće na svijetu zbog načina kako vas tretiraju. Dodatno situaciju pogoršava to što smo na visini od 3800 metara. Cak i u stanju mirovanja i spavanja srce bije kao ludo.

http://www.alpinisme.com/FR/info-montagne/itv/images/le_gouter.jpg

Napolju sunce grije ali opet nije svejedno zbog dosta jakog vjetra koji duva. Oblaci su pod nama, zaista predivan prizor. Usled tog jakog vjetra posmatram i snimam igru dvije ptice koje lice na vrane, samo sto su žutog kljuna i manje. One ne mare za vjetar, bacaju se sa visina potpuno umrtvljene da bi u sledecem trenutku opet bile daleko od stijena. Cini se kao da im vjetar ni u jednom trenutku ne smeta. Opet nazad dom da se osjetim poput smeća. Znam da će to već sjutra biti zaboravljeno i šalim se na račun toga. Konačno je kraj večeri i možemo da legnemo po stolovima, klupama i podu. Moja vreća je teška 800 grama pa sam je ponio ali nisam fino spavao uglavnom iz straha da ne obalim punu bocu vode (koju pijem zbog hidratacije) na nekog na podu. U 2 sata odlazim u WC koji je jedno užasno smrdljivo mjesto. Moram proći šupljikavim metalnim stepicama na kojima vjetar svira neku svoju zloslutnu pjesmu. Dolje u dolinama mnogo mnogo svijetala govore o udobnosti, toploti i bezbrižnosti-zavidim im itekako. vjetar i njegova pjesma me požuruju da uđem u dom i bacim se opet na sto. Ali vrlo kratko, u 2 nas osoblje budi i tjera da se pakujemo dok planinari koji su rezervisali doruckuju. mozemo i mi naravno ali s nogu. Pakujemo se i krećemo odmah u navezama zbog pukotina kojih na Mon Blanu ima puno. Prošle godine poginulo je preko 50 planinara u Alpima. To smo saznali tek nekoliko dana kasnije. Mrak je, ovoga puta puno je lampi ispred nas, negdje uzbrdo, čini se daleko. Krećemo se sa dosta prekida. Ja sam isključio mozak ili se bar trudio da to uradim. Do Mon Blana nije sve uspon što je dosta loše. Sunce izlazi i čini mi se da je dosta jako jer ne mogu pogledati u tom pravcu sa brilama. Odjednom se pred nama pojavljuje nesto veliko-neki kazu da se vrh ne vidi ali ono sigurno veći dio puta koji je najteži.

http://argoul.blog.lemonde.fr/files/7_mont_blanc_col_vallot.jpg

Stižemo do le Vallota, male kućice koja služi samo za opasnosti i nalazi se na 4200 metara. Peti član naše naveze odustaje a u nju uskače jedan iz druge koja je bila brojnija i sada mi predvodimo tim. Ubrzo se odvajamo. Sve je teže pesti.

http://lepaysdh.perso.neuf.fr/images/photostagemontblanc22.jpg

Na ovakve stvari i mogućnosti odronjavanja leda i ne mislimo, sav je um uprt da što manje troši energije i tako olakša plućima. Duva vjetar ali nije jak. Prelazimo čuveni Ženevski nož sa kojeg je vjetar prošle godine odnio 2 naveze.

http://photodb.danielarndt.com/2005/2005-0817-montblanc/2005-0817-0891.montblanc.3.jpg

Kazu da ima još do vrha ali sam uvjeren da je još malo do vrha, praktično smo tu jer se planina nema više gdje pružiti. Na samom vrhu čeka nas zaravan i prelijep pogled. Vidimo Gran Paradiso i ko zna što još, čini mi se polovinu Alpa. Nas četvorica iz kluba se slikamo  sa grbom grada, zastavom kluba i crnogorskom zastavom. To je to što se tiče mog slikanja, ne želim više. Sada sam već užasno umoran, ostali iz naveze su prilično okay. Krećemo nazad.  Kako je spust bio možda i interesatniji, njega ću sjutra opisati zajedno sa boravkom u Sloveniju.

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #13 on: July 27, 2010, 00:12:42 »
Ti si me Ethelion spasio.
Da nije ovih tvojih opisa možda bih se usudio da se upustim u avanturu osvajanja najvišeg evropskog vrha. Ovako, ti si sve fino opisao, dobrim dijelom dokumentovao fotografijama, pa nema potrebe da se i ja zlopatim.

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #14 on: July 27, 2010, 00:13:24 »
ovo bi trebalo u posebnu kategoriju da ide a ne pod planine CG, iako smo Mon Blan osvojili  ;D ;D

Mozda novi topic (ekspedicija na Mon Blan) u generalnoj kategoriji Putovanja i izleti????

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #15 on: July 27, 2010, 00:13:57 »
Definitivno Vanja.Ovakav opis osvajanja najvecih planina Evrope zasluzuje zaseban topic u Putovanjima.

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #16 on: July 27, 2010, 00:14:44 »
krecemo da se spustamo. Na samom pocetku spusta srijecemo ostale clanove nase grupe koji su malo kasnili za nama. Prva trojica  iz nase naveze idu dosta brzo, ja nisam vise koncetrisan da pratim tu brzinu pa se nekoliko puta saplicem derezama jer je prtina dosta uska. Ni drug iza mene ne moze tako brzo. Kod La Vallota na 4200 metara, nam se prikljucuju dva clana ekspedicije koja nisu mogla dalje ali su oni sada odmorniji od mene bar. Tu se dogovaramo da trojica njih idu u svojoj navezi napravljenoj od prusika (to je vise pomocno uze) a da se nama prikljuce ovo dvoje. I tu moram pohvaliti Zeljka Pejovica iz Kolasina koji je ostao sa nama iako je bio odmoran i spreman jer je vidio mene koji sam cijelo vrijeme dogovora sjedio i bio u polusnu i cimao se glavom. Kako mi se samo spavalo. No ubrzo krecemo i mi a veci dio se spustamo. Komande hoda sam ostavio nekom nesvjesnom dijelu mozga, pa mi je svejedno da li se spustamo ili tek neke rijetke dionice penjemo. Najgore mi je kad stanemo zbog drugih clanova, ja onda sjednem i zatvorim oci. Ali sada je visina manja pa mi je lakse. Nailazimo na pukotine koje preskacem sa dosta paznje, tu mozak vec radi kako treba. Kako je toplo vrijeme, lanjski snijeg se topi i popusta otkrivajuci pukotine u ledu ko zna koliko duboke. Paznja je na maksimalnom nivou jer se ne zelim izvlaciti iz pukotina. Srecom su uske. Ovim trendom topljenja bice mnogo mnogo zeznuto penjati ljeti Mon Blan ovom rutom. Pozurite ko oce:)

Stizemo do Digutea. Dok se Zeljko spremio skoro odmah i ubrzo krenuo da uhvati voz do Samonija ostalima je trebalo malo vremena. Meni je svejedno ali sam se za vrijeme tih 45 do 60 minuta preporodio. Kao nov sam sto je vrlo vazno je treba da se spustamo po stijeni. Krecemo nas 4, polako najvise zato da ne odronimo kakav kamen na one koji se spustaju dolje. I ne razmisljam jesu li ostali penjaci tako pazljivi. Polako i sigurno se spustamo do kuloara smrti. Jos nije tri sata, a poslednji voz za Samoni je u 7. Jos samo Kuloar i to je to, posle je staza i za sat-dva cemo biti dolje. Ali kako se spustamo do Kuloara vidimo oko 30 ljudi sa obje strane kao i sitno kamenje koje se odronjava. Neki Cesi ili Poljaci pokusavaju preci sa bajlama ali pola njih kliza 20-30 metara dolje niz snijeg. Gledam i ucim na njihovim greskama, kao i na dobrim potezima onih koji su presli. Staza je dosta pokvarena u odnosu na juce i sadrzi sipar koji je mnogo osjetljiv, snijeg, led, cvrste stijene i potocic. It's show time! Vrijeme je za adrenalin. Vadim svoj CAMP ALPINA cepin i polako krecem. Kuloar je miran i idem bez zurbe. Prvo preko snijega stopama od prethodnih prolaznika sto je najlaksi dio. Onda preko stijenja malo brze jer su cvrste. Sada dolazim do dijela gdje su najvise grijesili-preko potoka do leda i snijega, jos 10 metara. Preskacem i cvrsto zabadam cepin. Ne mrda u ledu. Prelazim na snijeg i posle nekoliko koraka sam na drugom kraju. Tek sada osjecam srce koje bije kao ludo i pluca koja vape za kiseonikom. Treba mi minut da dodjem u normalu. Prelazi jos neki italijani ali i oni imaju polovicnog uspjeha u prelazenju, no prolaze bez posledica. Sada se postavlja pitanje kako ce ostali preci, oni zele sa osiguranjem. Boris Kuburovic daje odlican predlog da ja vezem kraj uzeta na mojoj strani (ja sam presao sa uzetom na rancu) a oni tamo na svojoj i preko karabinjera da se ukopcamo. Jedan par prelazi na drugu stranu i ljubazno prihvata da prenesu kraj uzeta dok ih ja osiguravam. Nasi vezu uze za drugi kraj i prvi prolazi tvorac ideje. Sve je okay. Sada treba da predje sledeci. Gledam ka vrhu Digute litice i samo nekoliko trenutaka prije nego sto cu reci da je bezbjedno vidim na samom vrhu prasinu kako se dize a ubrzo i ogromne gromade kako jure dolje. Vicem im da se dobro sklone a ja trcim uzbrdo trazeci sigurno mjesto. Nasao sam ga na 30-ak metara od mjesta odakle sam potrcao i to bas sigurno. Kamenje svih dimenzija prsti na sve strane i to je nesto sto je zaista tesko opisati.



Pored videa koji je neko postavio na you tube tog dana kad smo se mi nasli tu reci cu da su moje noge drhtale kao dva pruta, toga sam bio svjestan tek kada sam ih vidio kako drhte. Kada se konacno sve smirilo izasao sam i vidio da niko nije povrijedjen. Kuloar je sada miran i tako ce biti narednih pola sata. Jedan po jedan prelaze, ukljucujuci i strance koje ne mozemo ostaviti. Jedan staje i kaze da ce nas castiti u domu Tetrusu. Sada je vec kasno za voz. U medjuvremenu dolazi drugi Marko, prelazeci takodje bez osiguranja, i opet se vrace da pomogne Zehri koja se okliznula i bespomocno zateze uze. Zaista hrabro od njega. Kada treba neko da predje, prvo cekaju na moj znak da je sve cisto. Opet kamena lavina, i ovaj put srecom nikoga nije bilo na uzetu. No posle ove lavine nije tako mirno i stalno se sitno kamenje odronjava. Velicine je pesnice ali dovoljno brzo da nekoga ostavi bez svijesti. Sada je pocela magla da obavija kuloar, potvrda da je sjutra pogorsanje vremena. Magla se nece micati ko zna do kada. Ostao je jos samo Milan sa parom Francuza dok cekamo da se magla razbije bar na tren. Pocinje i mrak da pada. Na srecu, kuloar se otvorio na kratko i Milan prelazi a ubrzo i Francuzi, no oni to rade preko sajle, osiguravajuci jedno drugo. Oko 9 je sati i srecni se spustamo do doma. Tamo imamo rezervisane krevete, ali ne spavamo jos. Stize i obecana nagrada u vidu Carlsberg piva. Stariji francuski par se zahvaljuje Milojici koji ih spasavao dok je lavina trajala. Zapisuju to i u dnevniku doma. Dok razgledam dom vidim veliku naljepnicu ZABJELO REPUBLIKA, to je Boris Celebic postavio prije dvije godine. Neki narucuju jela koja su zaista vrlo ukusna, dok ja i Bojan u specijalnoj prostoriji za kuvanje gdje se plinarice mogu koristiti spremamo pastu koju nosi evo 10 dana. Napolju planina bijesni, neprekidno se cuje odronjavanje kamenja kao i pucanje leda. Ledi dah u kostima. Ali mi smo na bezbjednom i cvrsto spavamo u udobnim i mirisljavim krevetima Tetrusa.
      Sjutra dan, ne bas rano, krecemo polako do stanice na 2370. Uzivamo u pogledu, a planina i dalje bijesni. Ne zurimo, jer je autobus u 11. Vecina planinara nas pozdravlja, ali znamo da nisu tako ljubazni kad treba svi u jednu prtinu da idu. No to nam nije bitno. Svi smo zdravi i zivi i to je najbitnije. Hvatamo voz a onda i gondolu. Tu srijecemo Madjare koje smo preveli a padaju i neke sale. Najveca maskota ekspedicije je Milojica koji je uvjek tu sa luckastim komentarima. Dolje nas ceka autobus a nama izgleda kao da je konkord. Dolazimo u kamp i raspremamo se. Ostatak dana provodimo setajuci po samoniju. Sada nema toga pritiska od sopinga, razgledamo vise da bi gledali nego nesto kupili ali se nadje poneka sitnica. Jedan dio tima proslavlja banceci do kasno u noc. Sjutra dan se vozimo a plan je da svratimo u Veneciju. S obzirom da smo se parkirali na sam kraj grada, 20 km unutar kopna, ici cemo autobusom. Tu su veliki trzni centri, sa extremno niskim cijenama. Odlazimo u Veneciju u nadi da cemo ih naci otvorene. Venecija je prica za sebe, spoj hiljadu kultura bas kao i onda kada je bila na svom vrhuncu. Cekajuci jednu clanicu tima koja je kasnila uzivali smo u koncertu jednog blues benda. Fenomenalni su. Odlazimo i u ranim jutarnjim casovima stizemo u Kranjsku goru podno Jaloveca. Kako je 3 sata, a krece se odmah, pola tima nema volju da ide na Jalovec. Ni ja nisam isao, prvenstveno jer nisam zelio nenaspavan i isrcpljen da se penjem a vrh je zaista fenomenalan-cista stijena koja je osigurana sajlama. Posle 2 sata jos 5-6 ljudi krece da penje Jalovec. Mi koji smo ostali smo malo odspavali pa onda otisli autobusom do Kranjske ore. Blizu planinarskog doma je i cuvena Planinica-najduza skakaonica. Priroda kao i svugdje, fenomenalna bez ikakvog traga ljudskom unistavanju, sve je pod konac. Oko 3-4 sata okupljamo se pored vodopada gdje se ladi pivo. Neki su ostali do kasno u noc. Sjutra oko 11 polazimo ali svracemo do Bledskog jezera koje je zaista predivno. Svidjelo mi se to sto apsolutno niko ne koristi motore, nego svi vesla tako da vlada jedan mir nad jezerom. Nakon 2-3 sati setanja jezerom krecemo ka Ljubljani i BTC-u ogromnom trznom centru koje velicinom vise lici na predgradje nekog velikog grada. nakon kupovanja nekih zaista jeftinih stvari konacno krecemo ka Crnoj Gori. Nijedna carina nas ne dira. oko 10 stizemo do danilovgrada gdje nakon srdacnog rastanka ostatak ekspedicije krece ka  podgorici a mi ostajemo da se aklimatizujemo na uzasno toplu klimu od koje smo se bili odvikli jedno 12 divnih dana od kojih neki nisu bili tako divnu dok su trajali. The End


Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #17 on: July 27, 2010, 00:15:29 »
Uh,triler! :) Sve se dobro zavrsilo,srecom.
Uzivancija je bilo ovo citat i fala ti Marko sto si podijelio s nama tvoja iskustva sa Alpa.Ovi tvoji clanci ce dobit jedan posebni topic,bilo bi zaista velika steta da jedan ovako interesantan putopis bude zatrpan.

Offline vanja

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3956
  • 🔵⚪💙⚪🔵
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #18 on: July 27, 2010, 00:15:53 »
meni je zadovoljstvo pisati i docarati vam to jer znam da uzivate u tome. jos jedna stvar koju sam snimio kamerom a zaboravio pomenuti gore. Na Tetrusu na 3200 imaju  automatsku meteo stanicu a na 4200 mjesta su sve nekakvi kolcevi pobodeni. 

Offline ehtelion

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 1540
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #19 on: August 14, 2010, 00:04:02 »
a evo i uvodne spice za film sa Alpa


Madjo

  • Guest
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #20 on: August 14, 2010, 00:52:23 »
Odlična špica,dobar odabir muzike,posjeća me na uvodne momente grupe Therion :)

Offline ehtelion

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 1540
« Last Edit: August 14, 2010, 11:37:35 by ehtelion »

Offline ehtelion

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 1540
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #22 on: August 14, 2010, 21:30:52 »
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Regioni&clanak=242753&datum=2010-08-14


clanak iz dana, cini mi se da je nas drug u izvjestaju napisao da je bilo -15 stepeni a ne novinari:)

Madjo

  • Guest
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #23 on: August 14, 2010, 21:39:44 »
Izvinjavam se novinarima ;D

Offline Rade

  • Urednik
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 1323
Re: Mon Blan by ehtelion
« Reply #24 on: November 05, 2010, 10:58:21 »
Na sajtu www.popenji.me postavljen je izvještaj koji mi je poslao Marko, zajedno sa fotografijama koji je pisao član njihovog kluba! ;)

Možda do godine i zajedno budemo peli Mon Blan! :)