zasto ne i biciklizam? planinski biciklizam :) ima masu krivina do bukovice, malo je zeznuto kad se vracas a? mada je ono divota vozit. lagana vreca i ranac, pa 2-3 dana po planinah - sa biciklom. to su fine ture. kakav je lovcen madjo sto se tice sumskih puteva?Ljepota,brale vjeruj,za spuštanje se živi...do Cetinja nemoraš pedalu obrnut...da ne zaboravim najvažniju stvar-od prije Dubovika pa skoro do Bukovice se krećeš kroz dobru ladovinu..ta polovina puta je bogata zelenilom i šumom,dobro se gora obnovila u odnosu na prije 10-15 godina,uostalom kao i čitava Katunska nahija,nije to više ''kameno more'' ,naprotiv !
a kad pomenu obnavljanje sume interesantan mi je crni bor iznad njegusa, tj po bukovici ako se ne varam. u jesen je prelijep onaj kontrast bora i bukve. od kad ima onih borova? interesuje me bil se sto moglo sa jadnim garcem uraditi jer je sav unisten, postao je golet jedna.To ti je pored Bukovice,zove se Šanik,dosta puta ima veći snijeg no Bukovica,iako je niži,pogodniji je za čuvanje snijega.Kroz njega imaš nekolike staze,jedna ide od vrha prevoja,drugi se nastavlja preko brda Kapa,austrougarski put za Jezerski vrh,treći preko katuna Trešnje....Bukovica ti je onaj vrh iznad napuštenog hana i ona je dosta gola.Prirodno stanište crnog bora uopšte nijesu Njeguši,pa čak ni Lovćen,to je pošumljavano od kraja drugog svjetskog rata.Takođe i velika borova šuma iznad moje kuće,potom borova šuma na brdo Mrajanik,koja je,nažalost,imala istu sudbinu kao Garač,dijelom stradala u požaru prije 3 godine.Na Krstac je isto posađena borova šuma koja ima značajno djelovanje na mikroklimu-znatno su se smanjili vjetrovi sa zaliva i nameti u zimskom periodu,itd.
rade, i prosle godine je duvalo, ali samo na vrhu. ja zato nosim potkapu i brile skijaske uvjek zimi i nikakvog vjetra ne osjecas. kakav je bio snijeg?
prelijep je pogled sa vrmca. ono se vide marjanik i tatinac ako se ne varam u imenima. i da mi oce reci neko cemu tacno sluzi ova velika tabla ??? (znam da ima ulogu nekakvog repetitora ali nesto detaljnije).
prelijep je pogled sa vrmca. ono se vide marjanik i tatinac ako se ne varam u imenima. i da mi oce reci neko cemu tacno sluzi ova velika tabla ??? (znam da ima ulogu nekakvog repetitora ali nesto detaljnije).Da vide se Mrajanik i Tatinac sa zeru snijega na ovu sliku đe je ova tabla,iz malo drukčijeg ugla.
evo slika od 2008. kad je garac posljednji put gorio.
i posle 300 godina djeca svog svijeta uce u o madju popovicu kao tvorcu moderne humanoklimejes, Mladen Mađo Tesla,pronalazač elektromagnetofluksnih mikrovejv sijalica od 4 Volta :D
Toliko ga ima u zaklonjenim mjestima?Dobro bogami.
Uh najteži je povratak sa strmog brda,to je sigurno,vjerujem ti.Lanik se za uru ipo popeh na Mrajanik sa Krsca, a spušta sam se čini mi se 3 ure hehehe...svo brdo kao u neke odrone,ne smiješ ugazit na krš,poleće..tako i padoh,razbucah gaće,noge i polomih koščicu na prst :D
sto me zebaes :-[;D ;D
He..čekam slike s Garča..vala bi više s Himalaja stigle :-\
Prelijep dan,čista atmosfera,a ovi kumulusi kao ukrasi na nebu."Kumulusi lijepog vremena", kao nakit po nebu, i ovamo uzivamo u njima ... pravi proljecni. Dobre fotke, pejzazi nahije podsjecaju na teritoriju Emin Muil iz Gospodara Prstenova :)
Ovako je bilo na Kapetanovom jezeru ;)
http://www.popenji.me/index.php?option=com_content&view=article&id=137:kapetanovo-jezero-456062010&catid=36:plture&Itemid=55
prozivke su u redu ali samo madja radi jer nema fb.
Poskoka sam ja gledao na mojoj planini,Kovac je u pitanju,skoro1600 mnv.Otkad znam za sebe a i otac mi je pricao da nije za cudjenje sto ih ima tako visoko gore, kod mene sam ih gledao sa roscicem na glavi.U mom kraju su jednako zastupljeni kao i sarke,sreca je sto je to dosta mirna zmija,nije agresivna,ujeda samo kad je ugrozena,tipa ako je nagazis,prodjes blizu nje i td...Dobro vi planinari a i uopste ljudi koji disu s prirodom vode racuna o tome i oci su im uvijek sirom otvorene tako da nema opoasnosti ;)Sarka je nesto drugo,ona zna da bude malo agresivnija ali takodje od nje je opasnost manja jer joj je otrov dosta blazi u odnosu na poskoka koji ako potrefi krvni sud a priroda ga obdari da ih vidi ka rengen lose nam se pise....Šone, zanimljive stvari si napisao...uopšte nijesam znao da je jači otrov od poskoka no od šarke,čak sam mislio da je suprotno.Živa istina je da poskok bježi od čovjeka,to sam gleda.
Sajt popenji.me je moj i samo ga ja uređujem, ne znam šta nije u redu oko ture neke ? ;)
Evo meni sad ispade da moram da palim ujutro do treskavca, a danas cio dan biciklo, basket itd, sad dosao :)E svaka ti čast kad možeš toliko izdržat, ja sam 10 dana leža pošto sam ispeo ono brdo :D
Mislis na one sto su u podgorici evo 2-3 godine, sa podrskom za automatske dereze?
Cestitke na uspjesnom pohodu,kakav je osjecaj biti 4 km iznad nivoa mora,osim eventualne mucnine i umora?
supet tekst , jedva cekam drugi dio :)
bravo za pentranje!
Ostavljas nam najbolje za drugi dio, cini mi se :)
Definitivno Vanja.Ovakav opis osvajanja najvecih planina Evrope zasluzuje zaseban topic u Putovanjima.kad bude zavrsio pricu prebacicu to u novi topic sa svim ovim komentarima vezanim za Mon Blan
Mađo, ti kao čovjek sa sniježnih Njeguša moraš da znaš to :)
izasao je clanak o nama 5 iz Prekornice u dodatak Pobjede-sjutra cu ga skenirati pa postaviti. Na pojedinim mjestima je neko dobro precerao, pise da smo se peli na -15 stepeni pri vjetru jacine do 80km/h sto je daleko od istine:)
u kojoj velicini? nije da hvalim moj, ali je za klasu bolji od Neve-a. Drzao sam ga u ruci i nekako se ne doima sigurnum. a da je lak stvarno jeste. mada treba dosta testova da bi se utvrdio kvalitet. sto pise po netu?
u kojoj velicini? nije da hvalim moj, ali je za klasu bolji od Neve-a. Drzao sam ga u ruci i nekako se ne doima sigurnum. a da je lak stvarno jeste. mada treba dosta testova da bi se utvrdio kvalitet. sto pise po netu?
Uopšte mi nije jasno čime se to hvališ! :05:
u kojoj velicini? nije da hvalim moj, ali je za klasu bolji od Neve-a. Drzao sam ga u ruci i nekako se ne doima sigurnum. a da je lak stvarno jeste. mada treba dosta testova da bi se utvrdio kvalitet. sto pise po netu?
Uopšte mi nije jasno čime se to hvališ! :05:
Upravo sam završio izvještaj detaljan sa Vile i postavio na sajtu www.popenji.me pa se nadam da svi koje zanima planinarenje tu nać nešto korisno ;)
Bravo Marko,svaka čast, vrlo humano :45: :45: :45:
Oni koji prime bocu krvi pričinjaće im se Mon Blan :05: :122:
a kako to da i dalje rastes?
Uzeo sam danas super cipele za svakodnevno nošenje! :) Jesam do sad maltretirao etheliona đe da tražim i konačno ih uzeh :)
Obišao cio grad danas i svi koji su prije držali merell ovih danas su dobili nove modele, ali još nisu formirali cijene, neki jesu.
( SportImpuls - Delta, Intersport - Ginstas, Avang. - Delta ... ).
Ja odem na kraju put Tuzi u outleet, i nađem super cipele, vodootporne za 79e. Prije su ove bile u delti oko 150e, a tamo kako su mi neki rekli prodaju ono što ostane iz delte.
Do sad sam isto imao merrell ali mi se omalile, broj 46 a ove što sam uzeo su 46.5 i mogu da ih nosim sa dvoje čarapa :01:
Uglavnom, baš sam zadovoljan! :)
Malo prije sam vidio poruku od etheliona da ćemo za sat ipo, to dođe sad neđe, imat temperaturu sa prekornice :D
a tragove boravka vojske sam vidio kod bunara i na obodu poljane oko bunara.
Mi sjutra idemo iz Kotora na Štirovnik!
Mi sjutra idemo iz Kotora na Štirovnik!
U koliko krećete i jeli organizovana tura?
nikad nisam cuo za ovaj kanjon a izgleda prelijepo.
Mi sastavljamo plan akcija za 2011. Marko, stavio sam turu na Prekornicu kad i vi tradicionalno organizujete kako si mi rekao, pa da zajedno idemo ;)Zimis ću i ja da planinarim sa vama :114:
Trebali bi da sarađujemo više, posebno jer smo tu svi ;)
Vi bi mogli s nama vikend poslije na noćni uspon! ;)
Rade, je li ti stvarno Rambo stric? On je vjencani kum mog strica haha
A ja jedva čekam petak! :) Opet planina!
Do sad sam sušio cipele, skroz su mi kvasne bile od Magliča :) Nisam ih prao, samo hladan vazduh od fena i za čas se osuše.
A ja jedva čekam petak! :) Opet planina!
Do sad sam sušio cipele, skroz su mi kvasne bile od Magliča :) Nisam ih prao, samo hladan vazduh od fena i za čas se osuše.
gdje idete u petak?
a kad se gazi propada se?
http://img442.imageshack.us/i/siwckredaicae.jpg/
Na sajtu www.popenji.me postavljen je izvještaj sa ture "Noć punog Treskavca" ! :)
Takođe, impresivno izgleda Jezerski vrh iz ovog ugla, nijesam ga ovakvog viđao, prelijepo je.
Madjo, jesi cuo za ovaj planinarski klub PK Kapetan Angel?!
U svakom slucaju, dobro je sto Cetinjani imaju planinarski klub
Nije baš planinarenje, ali nas petoro danas zasadismo stotinjak sadnica crnog bora u Kučima, planiramo još toliko!
Sadio sam ih prije 3 god.. selo izvise Kolasina tacnije selo ispod planine Kljuca 90 posto njih se primilo dok su ostale tu i tamo!!!
Kad si to sadio, đe ?
za tri dana?:)
imas li koju sliku da okacis? lijepo bi bilo vidjeti kakav je pogled odozgo. nikad nisam bio gore a vazda je tu ispred mene bio :) nego, jedno pitanje za planinare. s koje planine je najbolji pogled na bjelopavlice i podgoricu?? garac??
emisija bez granica je stvarno odlicna!!! gledamo rade ! :62:
RAD U NEMOGUĆIM USLOVIMA
Heroji sa Zekove glave održavaju predajnik i na minus 30
“Nekad smo uglavnom iz Berana pješačili i po skoro 30 kilometara po ledu i snijegu da bi došli do vrha."
Uvecaj! Temperatura se spušta do minus 30 (Foto: Vesko Belojević)
Kada bi neko rekao da je 30 puta po snijegu i ledu izašao na Zekovu glavu, treći po visini vrh Bjelasice, to bi bilo shvaćeno kao podvig vrijedan poštovanja.
Kada Milija Delević i Slobodan Šljivančanin kažu da toliko godina rade na vrhu ćudljive planine, održavajući u životu predajnik sa kojeg televizijski signal dobija više od pola Crne Gore, to zvuči kao herojski čin.
Na 2.117 metara nadmorske visine Delević, Šljivančanin i drugi, po dužini staža, mlađe kolege iz Radiodifuznog centra provode godine pamteći mnoge teške i nevjerovatne situacije.
Kažu da planina ne mijenja ćud ali i priznaju da je nekada bilo još teže.
“Nekad smo uglavnom iz Berana pješačili i po skoro 30 kilometara po ledu i snijegu da bi došli do vrha Zekove glave. Ponekad je to bilo i dva dana pješačenja”, prisjeća se Delević.
"A dani kao godina..."
Posljednjih godina je dolazak olakšan jer u zimskom periodu, kad dozvoljava vrijeme, smjene na predajniku dovoze helikopterom. "Ne bi bilo lako da ste u najudobnijim uslovima odvojeni od porodice i ostatka svijeta, a kamoli na vrhu planine okovane snijegom i ledom”
“Ostalo je sve isto kao nekada. Planina ne mjenja ćud. Padne veliki snijeg koji jaki vjetrovi nagomilaju u namete do trećeg sprata našeg objekta. Onda se zatvorimo i čekamo da prođu dani, a oni kao godina”, priča Delević.
Ekipe se, ako vrijeme dozvoli, smjenjuju svakih osam dana.
“Ova zima je bila jedna od 'najboljih' po količini snijega otkako ja radim na predajniku, pa je jedna smjena trajala 26 dana. Zbog lošeg vremena smjena nije mogla doći ni helikopterom ni pješke, pa su isti ljudi ostali u smjeni 26 dana.
Bilo je i gorih situacija kada je smjena trajala nevjerovatnih 36 dana. Ne bi bilo lako da ste u najudobnijim uslovima odvojeni od porodice i ostatka svijeta, a kamoli na vrhu planine okovane snijegom i ledom”, kaže Delević.
Gusta magla žuri niz tek prošaranu planinu
Njegov kolega iz smjene, koja se prekjuče zajedno sa reporterima “Vijesti” vratila u Podgoricu, Slobodan Šljivančanin kaže da nije nimalo lako prekratiti duge zimske dane, iako je rođen na Žabljaku pa je navikao na duge i oštre zime.
Nijesu stigli ni da se pozdrave sa kolegama koji će najmanje narednih osam dana čuvati od ”kvara” Zekovu glavu, jer je helikopter morao odmah nazad. Iako je april na izmaku, na vrhu Bjelasice prekjuče u podne bilo je kao usred zime. Iako je to nekada bio dobro plaćen posao, ko je jednom otišao sa predajnika, nikada se više nije vratio
Duvao je jak hladni vjetar a gusta magla je žurila niz tek prošaranu planinu okovanu debelim smetovima, pa je svaki trenutak zadržavanja za vrlo predusretljive pilote policijske helikopterske jedinice Raka Nikolića i Igora Delevića bio predug. Moralo se odmah nazad.
“Nekada je tu bilo više ljudi i nas iz radiodifuzije i vojske koja tu ima svoj objekat. Kad je više ljudi bude malo lakše, nekako prođe vrijeme. Ali to ne pomaže kada treba nekud krenuti, kad se nešto mora učiniti.
Jednom se desilo da je pozlilo vojniku, bilo je loše vrijeme i kada je nakon neopisivih napora donesen do Kolašina, ljekari su samo mogli konstatovati smrt. Prije neku godinu naš kolega iz Vranjaštice, sela udaljenog desetak kilometara od Zekove glave, tri dana nije mogao da krene na sahranu majci.
Iako je to nekada bio dobro plaćen posao, ko je jednom otišao sa predajnika, nikada se više nije vratio. Delević i ja zajedno radimo 29 godina i nekako smo izdržali. Valjda je pomoglo što smo se u mladosti bavili sportom, on plivanjem a ja skijanjem”, priča Šljivančanin.
"Ubi nas ova demokratija"
Iako makar pola godine rade u nevjerovatnim uslovima, ljudi koji svoj radni vijek provode na vrhu Bjelasice i Lovćena, od 2003. godine nemaju dodatak za rad u otežanim uslovima. "Sad više ništa ne važi pa ispada da je isto raditi na vrhu Bjelasice i Lovćena i usred Podgorice”
“Ako nijesu otežani uslovi to što radiš na preko 2.000 metara nadmorske visine, kilometrima daleko i potpuno odsječen od civilizacije, što i danas često moraš da pješačiš satima da bi došao na posao ili otišao kući, 'jedan radni dan' traje osam dana ili mjesec i više, ako vrijeme zarobi planinu šta je onda teško.
Temperatura noću pada i do minus 30. Dok sam ja radio gore, a to je trjalo debelo preko 20 godina, spavao sam u sobi koju nijesam grijao i na minus 10. To se danas ne računa kao rad u otežanim uslovima, pa se zbog ukidanja dodatka koji je nekada iznosio i do 40 odsto zarade godinama sudimo sa poslodavcem.
Pola vijeka su ljudima na ovim poslovima bila garantovana posebna ali zaslužena prava ali nas ubi ova demokratija. Sad više ništa ne važi pa ispada da je isto raditi na vrhu Bjelasice i Lovćena i usred Podgorice”, kaže Ljubo Vujović, koji je u radiodifuziju došao daleke 1972. godine, a skoro 20 godina bio je šef predajnika na Bjelasici.
Lakše je biti predsjednik
Koliko je teško raditi u tim uslovima i kako je to nekada cijenjeno i dobro plaćano govori anegdota koju prepričavaju Vujović i njegove najstarije kolege. “Kada su mi uručivali nagradu našalio sam se da bi bilo pravednije i korisnije da su mi dali tri moje plate"
Kada je početkom šesdesetih, kako pričaju, tadašnji predsjednik Skupštine Crne Gore Andro Mugoša sa tehničkim direktorom Radiotelevizije Titograd Ljubom Kosovićem došao na Zekovu glavu dočekao ga je Mišo Čukić, prvi šef tog objekta i, kako oni ističu, čovjek koji je prvi na Balkanu radio na TV uređajima.
“Tada je Kosović, želeći da se našali, pitao Mugošu kolika mu je plata. Kada je visoki komunistički činovnik rekao kolika je, Kosović se obrati Čukiću riječima 'vidiš li Mišo koliko je veća tvoja plata od plate predsjednika'. Mišo mu ravnodušno odgovori 'ništa strašno, ja bi njega i nekako mogao zamijeniti, a on mene ne nikako'”, ispričao je Vujović.
On je rekao da je prije tri decenije dobio prvu nagradu za tehničko stvaralaštvo, dobio i iznos u visini tri plate generalnog direktora tadašnje Radiotelevizije. Šljivančanin je ispričao kako na vrhu planine, nakon dva tri dana sve počne da smeta
“Kada su mi uručivali nagradu našalio sam se da bi bilo pravednije i korisnije da su mi dali tri moje plate jer sam tada kao šef objekta na Bjelasici platom debelo šio generalnog direktora.
Tada je to bilo normalno, a danas je 'normalno' da veću platu od tih ljudi ima neki činovničić koji nešto piskara u toploj kancelariji u Podgorici”, kaže sa gorčinom Vujović.
Nakon nekoliko dana sve počne da ti smeta
Šljivančanin je ispričao kako na vrhu planine, nakon dva tri dana sve počne da smeta.
“Sa Milijom sam u smjeni gotovo 30 godina, ali uzalud, ponekad čovjek smeta sam sebi. Takvi su uslovi, odvojen si od porodice i svijeta, a vrijeme te danima zatvori u sobu. Nije to lako izdržati ni sa ljudima koje znaš toliko dugo”, kaže Šljivančanin. "Tada sam po vremenu kojeg ne želim ni da se sjetim morao otići do Jelovice da bi donio sklopku tešku oko 15 kilograma"
Njegov kolega Delević je poznat i po tome što je ponekad po lošem vremenu znao po dva puta dnevno da sađe do Jelovice udaljene petnaestak kilometar od predajnika.
“Nije bio problem daljina, problem je bilo loše vrijeme i što ideš pravo uz brdo i niz brdo, pa ne znaš šta je teže. Sjećam se krajem osamdesetih, kada je počelo da se kuva u ondašnjoj Jugoslaviji.
Bio je januar i trebalo je popraviti jedan uređaj i omogućiti prenos neke važne sjednice savezne skupštine iz Beograda. Tada sam po vremenu kojeg ne želim ni da se sjetim morao otići do Jelovice da bi donio sklopku tešku oko 15 kilograma. Čovjeku sada zvuči nevjerovatno kada se prisjeti šta se sve preživjelo”, ispričao je Delević.
Nisam nikad bio na ovo jezero, fenomenalno. Moracu jednom da dodjem do tebe da zajedno planinarimo po lovcenu... milina :101:
ah, ne mozes nikad tako razmisljati. Koliko se samo puta prodje sa srecom pa se ne razmislja o tome da je gore moglo proc. Desilo se sto se desilo, idemo dalje, nadam se da ce Bojan nastaviti da penje. Kalezina prica je jednako potresna kao i fotografije
a to bi ja povjerio nekoj kuci koja ima iskustva sa tim.
'Oću li, zaboga, jednoga dana i ja planinariti? :101:
tu si u pravu. prica o glecerima me podsjetila na ovaj. zaista je tuzno gledati to opadanje, ali ja se tjesim da je to prirodni ciklus a ne otopljavanje.
500.000 eura. Uvjeren sam da su za te pare mogli napraviti ili rekonstruisati 4 doma. Ali mozda grijesim.
kako mislis sam sebi dovoljan? Ima sopstveno napajanje i vodu jel? Solarni paneli su sigurno skupi bili. Ono sto mi je cudno je sto se prije 2 godine operisalo sa cifrom od 200.000 eura.
Jeste, kad bi se uradile nekolike skijaške staze imali bi skijanje do pola ljeta na svega nekoliko km vazdušne linije od mora. :59: Đe to ima u svijet :101:
@madjo nisam znao da je tamo postojala zicara?
evo podataka studije Ministarstva turizma koje su uradili Slovenci:
Za Lovćen su istraženi i skijaški potencijali koji se nalaze na relaciji: Murakovac→Majstori→Ivanova
korita→Medjuvršje→Jezerce→Njeguši, je dosta veliki i raznovrstan:
Zona Nivo obrade
Broj staza 18
Broj pruga 39
Dužina kosa m’ 18.187
Kapacitetsmučara 8.575
Brojskijašdana 100
1 Subra Idejna rješenja Reovci
Broj staza 5 11
Broj pruga 9 20
Dužina kosa 8.260 23.911
Kapacitet 2.392 6.488
Broj skijašk idana 100 140
Sve detaljnije podatke mozete naci na: http://www.undp.org.me/files/reports/ee/Nacrt%20programa%20razvoja%20planinskog%20turizma%20u%20CG.pdf
Inace, meni se cini (skoro sam siguran) da su oni samo prekopirali ove podatke iz jedne studija koja je uradjena tokom 70-tih, kad je i bilo najvise snijega, pa se postavlja pitanje opravdanosti. Siguran sam da bi Snowhunter imao nesto dodati na ovo.
to si ti idealizovao:) I ja sam tako mislio. ALi posto je orjen toliko krsevit, onda mora panut dosta snijega da bi masina utabala snijeg, inace bi sve drvlje i kamenje rovala. Dok na bjelasici ili kopaoniku to mogu sa 30-40 cm snijega. A druga stvar je sto more na Orjen utice dosta u toku dana pa se taj snijeg vise raskravi nego na sjeveru. Ali zato ima sto malo koja planina kod nas....ima dosta leda tokom cijele sezone, to je merak sa derezama i cepinom ici:)
Članovi "Prekornice" spustili se u Patalinu pećinu dugu 350 metara
Ulaz u Patalinu pećinu planinari su pronašli uz pomoć Draga Janjatovića, koji je u pećini bio prije više od tri decenije
Članovi PK Prekornica iz Danilovgrada nakon nedavnog ulaska u Studendulu, pećinu na obroncima Garča spustili su se u još jedan speleo objekat, ovog puta to je bila Patalina pećina.
Njih desetak spakovalo je opremu i u četvrtak oko 16 sati uputilo se ka pećini koja se nalazi u Dolu Pješivačkom, na 20-ak minuta hoda od mjesne crkve.
"Pećina je duga oko 350 metara i ima spiralni pravac pružanja ka dolje, nema ogromnih dvorana i nije prostrana ali njen vijugavi pravac pružanja predstavlja pravo zadovoljstvo jer se na svakom koraku pruža prilika za uživanje u prekrasnom i bogatom nakitu svih oblika i boja", priča Marko Popović član PK Prekornica.
Sam ulaz u Patalinu je najstmiji dio pećine i potrebno je postaviti uže koje služi za pomoć pri spuštanju, pojašanjava Popović, dodajući da u ovoj pećini ima puno malih, izolovanih odaja koji otežavaju tražanje nastavka pećine iz prvog dijela. Ipak oni su brzo pronašli mali prolaz koji ih je iz prvog dijela odveo u "najveću i najljepšu dvoranu sa fascinantnim ukrasima".
Druga dvorana je, kaže on, slična prethodnom dijelu, ali traženje prolaza predstavljalo im je uživanje jer su na svakom koraku srijetali nove oblike stalaktita i stalagnita.
"Iz najveće dvorane pećina poprima oblik tunela, sa dosta manje nakita a više osušenog blata. Činilo nam se kao da se spuštamo u samu utrobu zemlje. Nakon jednog teškog detalja koji uključuje provlačenje kroz oštre i uske prolaze došli smo do kraj pećine i na jednoj velikoj kamenoj ploči ugledali nešto što za nas ima poseban značaj, potpis starih članova kluba, Dima Đurovića i Pera Kalezića", priča Popović.
za sad nas interesuju samo pecine danilovgrada jer nemamo vremena da trazimo druge, puno smo limitirani poslovima.
@Madžo,
za sad nas interesuju samo pecine danilovgrada jer nemamo vremena da trazimo druge, puno smo limitirani poslovima.
a ovo su tripovi...bushcraft....
mislim da je pogrijesio sto je isao pjeske. Koliko god da je ostao pribran hodanje znacajno ubrzava protok otrova. Plus nestrucnost ljekara...
memorijalni pohod "Safet Mavrić-Ćako"
Oko 80 planinara iz Crne Gore i regiona osvojilo vrh Hajle
Dubina snijega u propadanju je bila više od jednog metra, a ukupno vrijeme uspona je trajalo šest do vrha
Ovogodišnji 15. memorijalni pohod "Safet Mavrić-Ćako" kao jedan od najvećih i najbrojnijih skupova u zimskom periodu okupio je oko 150 učenika od kojih je 80 osvojilo vrh Hajle.
Organizator pohoda je bila Turistička organizacija Rožaje pod pokroviteljstvom opštine Rožaje.
Učesnici su pored domaćina bili iz Dubrovnika, Beograda, Sarajeva, Splita, Podgorice, Pljevalja, Tivta, Berana, Kotora, Nikšića, Novog Pazara, Kragujevca, Prištine, Peći, konzuli Slovačke i Češke i mnogi drugi.
Dubina snijega u propadanju je bila više od jednog metra, a ukupno vrijeme uspona je trajalo šest sati do vrha.
Na Fejsbuk stranici opštine Rožaje se navodi da subili veoma teški uslovi za uspon, temperatura pod udarima vjetra iznosila je -15.
XV pohod je otvorio predsjednik opštine Rožaje, Nusret Kalač.
Danilovgradski planinari: Nije važno samo osvojiti vrh, treba ići u planine
Danilovgrad, po rezultatima koje postižu njegovi planinari, postaje planinarski centar Crne Gore
Danilovgradski planinari i alpinisti razasuti u nekoliko crnogorskih planinarskih klubova hodaju svijetom gore-dolje srijećući se često "licem u lice" sa surovim planinskim stijenama ili zaleđenim grebenima.
Osvajajući sve crnogorske planine, planine zemalja iz okruženja, ali i penjući se na najviše tačke na drugim kontinentima, ovi hrabri ljudi napravili su bezbroj koraka.
Jedan od njih, Milan Radović, u svojoj knjizi "Nebeske note" zapisao je da je strast kojom se ljudi uspinju na planinske vrhove takva da gotovo nema racionalno objašnjenje, i da svaki penjač ima svoje razloge zbog kojih odlazi u planine. Sa tom strašću njih desetak "iznijelo" je ime Danilovgrada na nekoliko svjetskih vrhova.
Kako su se i zašto uputili u planine ne objašnjavaju jer kao što je zapisala Rebeka Solnit "pitanja kako i zašto se čovjek odluči da se zaputi nekuda prosto bodu oči u planinarenju, gdje dobijaju specifičnu težinu".
Predstavljaju svoj grad
Milan Radović i Tanja Pavličić, najuspješniji danilovgradski planinari, članovi su PK Visokogorci iz Podgorice.
"Tanja i ja smo godinama, kao članovi 'Komova', planinarili skupa. Godine 2009. organizovali smo klub Visokogoraca kako bismo mogli lakše organizovati ekspedicije na visoke planine svijeta. Ona je jedna od najuspješnijih crnogorskih planinarki. Od visokih vrhova popela se na Elbrus, Akonkagvu, Damavand, Ararat, Kilimandžaro. Ja sam se pored Elbrusa i Akonkagve popeo na Mon Blan 4810, ali i vrh preko 8 hiljada, Manaslu", priča Milan.
Njih dvoje uvijek se, mada im je klub u Podgorici, predstavljaju po gradu iz kog dolaze, a sa Bojanom Đokićem iz PSK Prekornice dobitnici su povelje grada za podvig 2009. godine. To ih je obradovalo jer smatraju da rezultati koje su postigli nisu značajni samo za planinarenje i Danilovgrad već za državu Crnu Goru i crnogorski sport.. Bez obzira na klupsku pripadnost, planinari iz Danilovgrada sarađuju, druže se, idu često skupa u planine
Bez obzira na klupsku pripadnost, planinari iz Danilovgrada sarađuju, druže se, idu često skupa u planine. Organizovali su zajedničku ekspediciju na Alpe. Milan, kao stariji i iskusniji kolega primijetio je da je Prekornica jedan od najaktivnijih klubova u Crnoj Gori.
Nije važno samo osvojiti...
"Nije važno samo otići i osvojiti neki svjetski vrh, treba ići u naše planine, biti aktivan u svim sferama planinarstva, organizovati ture. Oni su svakog vikenda aktivni. Impresivan je i način na koji su uredili planinarski dom na Studenom. Praktično svojim entuzijazmom, svojim radom, bez pomoći društvene zajednice", kaže Milan.
Danilovgrad, po rezultatima koje postižu njegovi planinari, postaje planinarski centar Crne Gore, a broj mladih ljudi koji kreću stazama starijih kolega obećava da će u narednom periodu rezultati biti još bolji.
"Ako zanemarimo sjedište klubova i sagledamo pojedinačno ljude koji su postigli rezultate, a koji su sa teritorije Danilovgrada, može se reći da poslije nikšićkog Javorka ovaj grad bilježi najbolje rezultate u Crnoj Gori. Naravno, svi mi gledamo na Javorak i na Nikšić kao na centar koji ima tradiciju i koji je i u velikoj Jugoslaviji bio za respekt i svi smo mi na neki način učili od njih, ali ipak mi je drago da se ta priča sada proširila na Danilovgrad i na cijelu Crnu Goru. Već ima dosta uspješnih planinara i uspješnih klubova u drugim gradovima", kazao je Milan.
Aktivni i na polju speleologije i orijentacije
Članovi PSK Prekornica Neno Kalezić, Bojan Đokić i Zoran Radulović trojka su koja je vratila slavu društvu osnovanom davne 1979. godine. U starom klubu takođe se isticala „trojka“ - Đurović Dimitrije Dimo, Miro Sekulić i Petar Kalezić. Oni su do 1985. osvojili Triglav, Grosglokner i Mon Blan. Đurović je na listi osvojenih vrhova dodao Pamir, Ararat, Johanisberg, a 1996. godine bio je učesnik ekspedicije Mont Everest.
U drugoj polovini 90-ih klub je zbog tadašnje situacije u državi zamro, a mladi entuzijasti oživjeli su ga 2008. godine. Naredne godine Bojan Đokić osvojio je Ararat, a 2010. godine na Grosglokneru, Gran Paradisu i Mon Blanu bili su Đokić, Nebojša Kalezić, Zoran Radulović, Marko Popović i Ivan Vukadinović.
Đokić, Kalezić i Radulović 2011. godine u planinarske knjižice dopisali su i Damavand.
Članovi Prekornice kojih ima oko 40 pored odlazaka u visoke planine aktivni su i na polju speleologije i orijentacije. U posliednjih nekoliko mjeseci istražuju speleo objekte na teritoriji Danilovgrada.
Član PSK Javorak iz Nikšića i PK Danilovgrad iz Danilovgrada Jelena Jovanović nakon što je "ispitala" domaće planinarske staze uputila se ka daljim i višim planinama. Planina bogova u Grčkoj, ljetnji i zimski uspon na krov Balkana - planinu Rilu ali i krov Afrike, Kilimandžaro sa njegovih 5895 metara nadmorske visine upisani su u njenu planinarsku biografiju koju pored pečata sa planina krase i medalje sa takmičenja u orijentaciji. Članovi Prekornice kojih ima oko 40 pored odlazaka u visoke planine aktivni su i na polju speleologije i orijentacije
Planinarenje, kazali su nam danilovgradski zaljubljenici u planine, odudara od drugih sportova jer se u ovom sportu čovjek ne takmiči sa drugim čovjekom, niti sa planinom. Planinar se takmiči sa samim sobom i svojim limitima, a to je i karakteristika planinarstva i planinara. Nema zavisti, nema ljubomore na bilo čiji rezultat. Naprotiv, svima je drago kad neko postigne značajan rezultat i bezbjedno se spusti u ravnicu da sa kolegama podijeli doživljaj.
Uskoro kreću na Kavkaz
Danilovgradski planinari bilježe svoje uspjehe i doživljaje, ali i prave planove.
Radović sa svojim klubom sredinom 2012. godine organizuje uspon na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike. Denali je tehnički i organizaciono, ali i po meteo uslovima, zahtjevan i niko iz Crne Gore do sad nije pokušavao osvojiti ga.
Radulovića, Kalezića i Đokića, ako se steknu uslovi, čeka Elbrus ka kojem će se, ako sve bude po planu, sredinom juna uputiti i Jovanovićeva. Odlazak u osvajanje Elbrusa ipak ne zavisi samo od njihove volje i novca već i od uslova na Kavkazu.
Samo, malo je to snijega za te krajeve u sred zime... :120: :76:
Врхунски Мађо :109:.Како волим овакве ''рупе'' ђе је стално лад и снијег :79:
Da nemas podatak SH, jel ovo rekord u zadnjih 10 godina sto se tice trajanja snijeznog pokrivaca za Zabljak?
60-70 eura cini mi se...samo bolje da priceka sa time...lavine su strasne od kolasina....
Mogu mislit kako si se ti naradio ova 2 dana.
ORGANIZOVAN USPON NA PREKORNICU
Kulu osvojilo devet planinara
DANILOVGRAD – Visok snijeg bio je velika prepreka za tradicionalni uspon na Prekornicu, ali uprkos tome proteklog vikenda 23 planinara su se okupila u Domu na Studenom. Među njima su bili članovi PK „Prekornica“, ali i njihovi prijatelji iz PK „Olbuna“, Malog alpinističkog kluba, PK „ Nikšić“, PK „Gorica“, PK „Komovi“, a sve nije moglo da prođe bez alpinista iz PK „Visokogorci“. Kako nam je rekao Nebojša Kalezić, sekretar „Prekornice“, alpinisti su kroz dubok snijeg morali da pješače čak četiri kilometra do Studenog.
– Bio je ovo poduhvat za najhrabrije i najspremnije. Veliki snijeg bio je za sve nas veliki izazov. Nedavno nevrijeme uticalo je da u ovom tradicionalnom usponu učestvuje mnogo manje planinara nego prethodnih godina – kaže Kalezić.
Uspon na Kulu počeo je u šest sati ujutru, a do Kule su kroz veliki snijeg planinari morali da pređu 11 kilometara što je uspjelo devetorici učesnika. Trojica su bila iz „Prekornice“, dok su četvorica bila iz „Oblune“, a dvojica iz Malog alpinističkog kluba. Alpinisti su prilikom uspona većinom koristili krplje, ali bilo je i onih sa skijama.
Do povratka u Dom alpinistima je trebalo četiri sata, a nakon toga slijedilo je uobičajeno druženje uz obavezni dogovor da se na istom mjestu okupe i dogodine.
aaaaaa kako je bilo dobro....vidim da niste isli standardnom rutom do direkt:) probio te vjetar u Northface jaknu? Stigli su nam klinovi za led od 10 cm, 3 za 36 eura, postarina besplatna:) iz ukrajine:) Polozi li onaj kurs iz alpinizma vise?
ta ideja je dobra i produktiva. samo treba pogledat MPT (Mne phototrekking). Ono sto mi se ne svidja je da je to NVO a pare se uzimaju kao za prevoz, a nikakav dio se ne da Planinarskom savezu ili nekom drugom. Mozda grijesim?
Lijepo izgleda Golija, vjerovatno slikana iz neke druge perspektive, tj. sa sjevera snijega bi bilo više, ali s obzirom na ove ljetnje dane čudo je što ga i ovoliko ima.
da pocnem sa ovime:) Mozda bih i ja bio tamo ali sam dobio cerku sto je za mene najveci vrh koji se moze dostici
e ovo je muski. Bravo im ga!
http://www.montenegroclimbing.net/index.php?option=com_content&view=article&id=316%3Aalpamayo-cordillera-blanca&catid=3%3Aakcije-i-ekspedicije&Itemid=13&lang=sr
Kako smo ludi :67:
Lijepo ste se proveli. Bravo.
Kako li izgleda laksa tura kad si ovu kategorisao kao "težu" :60:
Mada,moram priznati da ne priželjkujem nista teze i duze ture, jer onda nema vremena za uzivanje.
zar ovi "rendzeri" ne bi trebali da budu obuceni bar za prostu akciju spasavanja i pruzanja prve pomoci?! Inace, svaka cast spanjolkama na pribranosti.
Svaka čast, Skener! :109: Vidim da si pun utisaka, imaš i zašto, to je fenomenalna staza pogotovo kad su ovako duboki snjegovi. Baš ti zavidim, mogao bi i nas na forumu da počastiš nekom fotografijom... :122:
OBAVJEŠTENJE:? Na sajtu planinarskog saveza je objavljeno ovo http://www.pscg.me/media/files/2.pdf
Svi zainteresovani neka dodju ispred Planinarskog doma u Nikšić.Kreće se oko 7 h ujtru ,tako da se mora doći prije sedam sati.
Rade zavidim ti...odlicne slike i vidim uzivao si a i ja isto citajuci te. Bio sam na Hum prije 5-6 godina cini mi se u maju mjesecu, zadnjih 200metara bjese pod snijegom. Suma na Humu je cijela izgorela poslije jednog veljeg pozara.Zali boze tolike sume. Jeli se koliko ona obnovila?