Kao 5-godisnjem djetetu 79-godine tog jutra mi je zestoko ostala,urezana u pamcenje slika dvorista,ogromnog kreveta od vinovih loza,kuce i Garča koji je dimio vjerova li ili ne.Zatekao me u Grlicu kod ujcevine gdje sam provodio djetinjstvo.Nisam strasljiv covjek,jedino se bozjeg suda bojim ali prirodne katastrofe poput zemljotresa zbilja me drze u strahu.Ne dao bog nikome a pogotovo nama.U slucaju te stigla je mi drugovi nemamo ni jednu sluzbu vecu da vrsi evakuaciju gradjanstva.79-bijase jaka drzava,vojska,sve republike sekundarno slale timove spasilacke.O tome da nidje pored nijedne zgrade njih je ostavljeno mjesto za voxila i pristup pri tome cudu necu ni da pricam.Primorje,teren na kojem se gradilo i postovanje spratnosti objekta necu spominjat.Ne daj boze da se onaj ponovi ni u snovima.Jos nesto da kazem,moja dva labradora su juce citavo vrijeme prelajali bez razloga,inace su psi koji nikad ne laju,kevcu na praZno sto se kaze.Sinoc posebno oko ponoci su bili uznemireni kao i ostale dzumare po kvartu.Ipak zivotinje jos se jedmom pokazalo osjete to svojim culima.Ajde ljudi pa nek ovo zadnji bude daleko mu kuca!!!