Author Topic: Vikend u Veneciji, maj 2015.  (Read 3112 times)

Offline Miloš

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 5686
Vikend u Veneciji, maj 2015.
« on: May 05, 2015, 00:50:18 »
Došlo vrijeme da vidim nalo svijeta.  :08:

Još dosta unaprijed sam prvi vikend ovog maja imao u planu za neko putovanje, samo što nismo znali tačnu lokaciju, i na kraju odlučismo da to bude Venecija. Ispostaviće se, izbor je bio odličan. :03: Neki kažu da je najljepši grad na svijetu. Ja nisam obišao toliko svijeta da mogu da tvrdim da je najljepši, ali svakako jeste najljepši grad koji sam lično vidio, a mogu i da tvrdim da je jedan od najzanimljivijih i najspecifičnijih na svijetu.

Prva specifičnost i zanimljivost Venecije je njen geografski položaj. Grad je izgrađen u Laguni Veneto na jednom većem ostrvu i ukupno 117 manjih ostrva. Ako pogledamo mapu, biće vam jasnije o čemu pričam:



Pored geografskog položaja, i burna istorija je ono što je ovaj grad učinilo posebno zanimljivim. Miješanje različitih uticaja kroz istoriju i očuvanost građevina, je ono što ovaj grad čini jedinstvenim u arhitektonskom smislu. Da ne dužim mnogo sa uvodom, potrudiću se da kroz fotografije bolje upoznam sa Venecijom sve vas koji nikad niste posjetili ovaj grad.

U petak uveče krećemo autobusom iz Beograda, kroz Hrvatsku i Sloveniju. Vrijeme usput nije bilo baš najljepše, kroz Hrvatsku je bilo povremene slabe kiše, u Sloveniji je postepeno pojačavala, da bi nas pri ulasku u Italiju kod Trsta dočekao pravi potop. Vidio sam i meteorološki podatak da je u Trstu te noći i jutra palo 17mm kiše.

Nakon punih 12 sati vožnje sa pauzama i zadržavanjem na granicama, u ranim jutarnjim stižemo u pristanište Punta Sabioni. Kiša je bila prestala, ali je bilo tmurno i hladnjikavo uz temperaturu oko 13°C i pojačan vjetar. U samom pristaništu nije bilo ništa toliko zanimljivo da se uslika, osim parkiranih brodića:



Jedna sumorna slika, ništa ni ne sluti kakav se raj na zemlji nalazi na samo pola sata vožnje brodićem odatle:



Odalte krećemo brodićem do istorijskog dijela Venecije, najvećeg ostrva:



Usput nisam napravio puno fotografija, jer je bilo hladno i tmurno, i već sam se plašio da bi takvo vrijeme moglo da se oduži.

Kroz sumaglicu se nazirala Venecija. U prvom planu ostrvo San Giorgio (Sveti Đorđe) i istoimena crkva:



Zoom na glavno ostrvo:



Brodići, kako turistički, tako i gradski prevoz pristaju u Riva degli Schiavoni, što bi u bukvalnom prevodu značilo "Obala Slovena". Nisam napravio mnogo fotografija pri izlasku iz broda, a objekat koji dominira je zvonik Bazilike Svetog Marka:



Osim subote ujutru, vremenske prilike su nas poslužile. Ubrzo je kao naručeno ugrijalo sunce, temperatura je brzo porasla na maksimalnih 20-ak stepeni (zvanična Tmax 19.7°C). Sunca i vedrine je povremeno bilo do kraja dana, ali i dosta stratusne oblačnosti.

Sunce obasjava Duždovu palatu, jednu od najznačajnijih i najpoznatijih građevina u Veneciji, izgrađenu 1340. godine u Venecijansko-gotskom stilu:



Možda i najpoznatiji most u Veneciji, Ponte dei Sospiri (Most uzdaha) spaja Duždovu palatu i zatvor. Iako možda donekle zvuči romantično  :08:, ime je dobio po uzdasima zatvorenika koji su kroz prozore mosta po poslednji put gledali Veneciju prije donošenja presude:



Odmah preko puta je glavno pristanište za čuvene "gondole", najzanimljivije i najpoznatije prevozno sredstvo u gradu, koje se koristi isključivo u turističke svrhe. Nažalost, nisam bio u prilici da se vozim gondolom, a kad bih vam rekao cijenu vožnje od pola sata, ne biste me pitali zašto nisam.  :33:





Ponte dela Paglia (Most od slame):



Već sam pomenuo zvonik Bazilike Svetog Marka, najvišu građevinu u Veneciji. Više puta je oštećivan, na kraju i srušen, pa kompletno restauriran:



Santa Maria della Salute, jedna od najljepših građevina u Veneciji. Nama svima poznato ime iz pjesme Laze Kostića.



Bazilika Svetog Marka. Nažalost jedan dobar dio se renovira, pa kvari kompeltan utisak:



Izgrađena je davne 1084. godine, u arhitektonskom smislu pomiješan je Vizantijski i Gotski stil.



Lav Svetog Marka, jedan od simbola Venecije:



Piazza San Marco (Trg Svetog Marka) je najveći i najpoznatiji trg u Veneciji, gotovo sa svih strana je zatvoren:



Odatle napuštamo najznačanije istorijske znamenitosti i krećemo u obilazak samog grada. Gondolijeri, u gradu ih ima samo par stotina i svi imaju licencu. Obično se porodično nasljeđuje posao i jako je teško dobiti licencu, samo kad jedan gondolijer ode u penziju ili ne daj bože, tada se otvara mjesto za novog:



Stižemo do mosta Rialte. Tu nas dočekuje jedan galeb koji se uopšte nije obazirao na ljude, mogao sam i da ga pomazim  :03:



Venecija ima ukupno oko 270 000 stanivnika, od toga 60 000 u njenom istorijskom dijelu, a taj broj se značajno smanjio u poslednjih nekoliko decenija. Razlog su ni manje ni više, nego turisti kojih ima na stotine hiljada u svako doba godine. Ne znam da li se igdje na ovom svijetu može vidjeti toliko ljudi iz svih dijelova svijeta na tako malom mjestu. Najviše je naravno Kineza, ali ne zaostaju ni ljudi iz drugih krajeva Evrope, Amerike, Indije...

Ovo je samo jedan od svakodnevnih prizora iz grada:



Malo romantika, ovo-ono  :43:



Čitavo glavno ostrvo, kao i manja, su ispreplitani kanalima koji na neki način zamjenjuju ulice. Malo je neobično vidjeti toliki grad bez ijednog jedinog automobila, autobusa, motora... Brodići i čamci su i gradski prevoz, i taksi, i policija i hitna pomoć i sve ostalo što je potrebno jednom gradu.

Pogled na Canal Grande, najveći kanal na ostrvu koji dijeli glavno ostrvo na dva dijela. Ako se vratite na treću mapu sa početka reportaže, lako ćete ga prepoznati:



Gondolijeri u Canal Grande-u, ćaskaju dok prevoze turiste:



"Obala Slovena" gdje smo pristali (simbolično zvuči  :27:) je u povratku izgledala znatno ljepše, okupana suncem:



Za razliku od dolaska, u povratku je i vožnja brodićem bila uživancija uz sunčanje i prelijep pogled ka Veneciji:







Odsjeli smo i prespavali u hotelu u Lido di Jesolo-u. Lido di Jesolo je tipično turističko mjesto, ljetovalište uz dugačku pješčanu plažu i mali milion hotela uz obalu. Relativno blizu je Venecije, treba ukupno oko sat vremena vožnje (pola sata busom do Punta Sabioni i onda još pola sata brodićem do Venecije).



Nije tu bilo ništa naročito zanimljivo za fotkanje, ali eto čisto da malo razbijem monotoniju fotki iz Venecije:





Sutradan ujutru ponovo oblačno, ali za nijansu toplije nego prethodnog jutra. Krećemo ponovo ujutru za Veneciju. Usputna stanica "GSP brodića" između Punta Sabione i San Marka je Lido, duguljasto ostrvo, lijepo se vidi na prvoj i drugoj mapi:



Trajekt je u stopu pratilo jato galebova:



I drugog dana su nas vremenske prilike poslužile. Tmax je bila gotovo identična kao u subotu (19.4°C), ali nije bilo perioda vedrog vremena, već se tokom većeg dijela dana sunce probijalo kroz slojastu oblačnost.

Kinezi uživaju u vožnji i muzici:



Santa Maria della Salute iz drugog ugla:



Pogled na Canal Grande sa mosta Accademia:





Santa Maria, spolja i iznutra:





Ponte di Rialto:



Na mostu ponovo galeb. Naizgled lijepi, ali vrlo opasni i agresivni, ovaj je čovjeku iz ruke otrgnuo komad pice:



Kasnije odlazimo do nekih malo mirnijih i zabačenijih dijelova grada. Ništa manje lijepo, ali jasno vidljivo da tu ljudi čak i žive  :77:



Predah od turista mještani traže u tim zabačenijim dijelovima grada. Tu već nisu mogli da se vide turisti u velikim grupama, već samo u svojoj režiji, a većina ljudi po kafićima je pričala italijanski.



U gradu Veneciji drveća i zelenila gotovo da i nema. Em što zemlja nije plodna, a i da jeste, građevine zauzimaju bukvalno cijelo ostrvo. Oaza mira i zelenila je Parco Delle Rimebranze u jugoistočnom dijelu glavnog ostrva:



I svaka stambena zgrada u Veneciji je priča za sebe:



Neke uličice su toliko uske, da jedva i jedna osoba može da prođe:



Jedan od poslednjih pogleda na Duždovu palatu i zvonik Bazilike Svetog Marka:



Došlo vrijeme da se ide nazad. Volio bih da nas je čekao ovakav neki brod, pa pravo do neke druge Venecije...
Ali nažalost, nas je čekao autobus za Beograd i povratak u realnost:



Dva dana nisu dovoljno da se obiđe sve što vrijedi vidjeti u Veneciji, pitanje je jesu li i desetak dana dovoljno. Nadam se da sam ovom reportažom makar djelimično uspio da prenesem moj doživljaj ovog predivnog grada i uticao na nekoga od vas da možda ode jednog dana.  :112:
Ja ću se svakako potruditi da makar još jednom u životu posjetim čarobnu Veneciju.
« Last Edit: May 05, 2015, 00:53:26 by Miloš »

Offline Admin

  • Administrator
  • Sr. Member
  • *
  • Posts: 3709
Re: Vikend u Veneciji, maj 2015.
« Reply #1 on: May 05, 2015, 01:02:22 »
Bravo Miloše.
Nadam se da će tvojim stopama krenuti i drugi forumaši, te nas obradovati svojim putopisima.

Offline Nikola

  • Sr. Member
  • *****
  • Posts: 6087
  • #dekodiranjevremena
Re: Vikend u Veneciji, maj 2015.
« Reply #2 on: May 05, 2015, 14:46:34 »
Citaju reportazu,ne da si prenio dozivljaj nego kao da sam bio tamo  :109: Svaka cast!

Offline stefan357965

  • Newbie
  • *
  • Posts: 20
    • CHEGI & Braca Bluz Bend
Re: Vikend u Veneciji, maj 2015.
« Reply #3 on: September 14, 2015, 19:10:34 »
Predivnoća!